YU 22. 6. SRPSKI TISAK

SRBIJA POLITIKA 22. VI. 2000. Novi svjetski poredak kao novi fašizam "(...)Upravo na načelima ideologije i prakse fašizma nastao je i 'novi svjetski poredak', a sustav globalizacije i mondijalizma danas se u političkoj praksi nude čovječanstvu. I jedan i drugi fašistički poredak propagirali su nadnacionalne ideologije, ograničavanje suvereniteta drugih u korist vodeće zemlje, a ratom i promidžbom čovječanstvu se nudi mir i demokracija. Sve osnovne ideološke premise fašizma ugrađene su u teoriju 'novog svjetskog poretka', u nastojanjima SAD da iz temelja preurede svijet. Tako su ideje fašizma nadživjele svoj poraz u Drugom svjetskom ratu.(...) SAD su danas, kao i Treći Reich, pretvorene u militarističku zemlju. I jedni i drugi su se odlučili da nasilnim putem ostvare svoje gospodarske, političke i vojne ciljeve, a to znači preuređenje svijeta primjenom sile i grubim ratnim sredstvima nasilja.(...) Ratni ciljevi Njemačke prije 60 godina i SAD i NATO-a gotovo da su identični. U oba slučaja cilj im je - domoći se energetskih izvora nafte i plina na zakavkaskom i kaspijskom prostoru. (...) Najveći paradoks predstavljaju uvjeravanja da upotreba NATO-a služi za zaštitu ljudskih prava i demokracije, što nikada u povijesti nije bilo. Prema tome, NATO je samo nadomjestio njemačku okupacijsku oružanu silu u zapadnoj Europi i postao oruđe za ostvarivanje ciljeva 'novoga svjetskog poretka' a u stvari za osvajanje tuđih teritorija i izvora sirovina.(...) Pri razbijanju prijašnje Jugoslavije, NATO je našao oslonac kod domaćih suradnika koji su omogućili razbijanje zemlje i restauraciju fašizma i nacionalizma u Hrvatskoj, Bosni i na Kosmetu. Albanske profašističke organizacije pomogle su secesiju Kosmeta isto kao i u Drugom svjetskom ratu, kada su balisti bili poslednji njemački bastion. Te iste snage pretvorene u 'OVK' i danas su oslonac snagama NATO-a za okupaciju te srpske pokrajine. I nama susjedne zemlje su, kako prije 60 godina, tako i sada, pravodobno pristupile njemačkom, a sada NATO agresoru u cilju razbijanja Jugoslavije. U oba slučaja marionetski režimi susjednih zemalja našli su se na strani agresora, sve zbog nekih svojih sitnih interesa, ali su najčešće platili ceh za takvo ponašanje. U oba slučaja su lakovjerno nasjedali na prazne priče, laskava i lažna obećanja zavojevača.(...) Umesto koncentracionih logora smrti, suvremeni neofašisti služe se Haaškim sudom protiv nevinih ljudi, a osobno ili preko kvislinških organa, kao što je 'OVK' na Kosovu, i ustaše u Hrvatskoj, vrše masovno ubijanje ljudi. 'Bljesak' i 'Oluja' u Hrvatskoj su provedeni pod američkim patronatom. Na žalost, u oba slučaja su i Jugoslavija i srpski narod bili poligon fašizma i neofašizma na kojem se eksperimentira s osvajačkom politikom, vojnom koncepcijom i iskušavaju najubitačnija oružja za masovno uništenje.(...) A uspješan otpor Srbije i Jugoslavije 1999. i neuspjeh neofašističkih osvajača da dovrše rat na Balkanu također ima dalekosežne posljedice i na međunarodnom planu. Otpor Jugoslavije uvelike je utjecao na prestrojavanje snaga u svijetu. To je, ipak, pokrenulo iz mrtvila velike sile na euroazijskom prostoru, što je rezultiralo u njihovu približavanju i stvaranju snažnog bloka za sprječavanje američkoga prodora na istok. To je uvelike iniciralo i progresivne snage na prostoru porobljene zapadne Europe, gdje je došlo do postupnog buđenja i otrježnjenja intelektualnih i patriotskih snaga u ovim zemljama. Tako se poslije neuspješne agresije na Jugoslaviju mijenja situacija i pomiče odnos snaga u svijetu..." VEČERNJE NOVOSTI 22. VI. 2000. Uljez nije gost "Glavna tužiteljica ozloglašenoga haaškog suda našla se ovih dana na Kosmetu i doživjela dobrodošlicu službenih vlasti Crne Gore da posjeti Podgoricu. Podjednakom zaslugom domaćina i Carle del Ponte, diplomatski škandal oko posjeta 'nezvanoga gosta' Prištini i Crnoj Gori nema presedana ni u međunarodnoj politici, a još manje u svjetskom pravosuđu, iza kojega se perfidno krije nakazna sudska tvorevina u Haagu.(...) Još teži grijeh, od ulijetanja bez vize, glavna tužiteljica haaškog suda počinila je u poslu, radi kojega je službeno postavljena. Umjesto da posluša probuđenu savjest većeg dijela svijeta i istraži, ako se već našla na Kosmetu, teške zločine počinjene tijekom prošlogodišnje brutalne agresije NATO-a, gđa Ponte je došla u južnu srpsku pokrajinu isključivo da pospiješi traganje za još više iskonstruiranih optužba protiv omraženih joj Srba. (...) Treba reći da je u politikantskom postupku, ovoga puta, svaka strana pokušala uloviti svoju 'zlatnu ribicu'. Isto tako, kao što je Americi i dijelu Zapada, posjet glavne tužiteljice haaškog suda trebalo da pridonese daljom nasrtaju na suverenost i teritorijalni integritet SRJ, vladajućoj garnituri u Podgorici dobro je došlo da svojim potezom iskažu privrženosti Washingtonu i petokolonaški prkos Beogradu. U ovom računu bez krčmara, jer sve što je gđa Ponte ugovorila na teritoriju Jugoslavije, nema ama baš nikakav legitimitet, kao što nezakonito pribavljen dokaz nema nikakvu pravnu vrijednost, jedina poruka i pouka obostranog protupravnog postupka mogla bi da bude:'S kim si, onakav si'."