YU 14.6.SRPSKI TISAK

SRBIJA GLAS JAVNOSTI 14. VI. 2000. Dugo, toplo ljeto "Raspored snaga u Srbiji kao da jamči dosadno ljeto. Događaji koji su samo prije mjesec dana najavljivali presudnu dramatizaciju, odjednom su pali u sjenu. Vlast je nasilna, oporba je nemoćna, i ta srpska politička jednadžba rješiva je za sve koji se inače bave jednostavnom matematikom. Uostalom, ako ništa drugo, bar je pouzdano sigurno da se ništa neće događati dok se nacija bavi nogometom. Ima još pomalo kruha, a i igre su tu. Možda nam ništa drugo nije ni potrebno.(...) Sasvim je sigurno da se tako agresivnoj, lukavoj, bezobzirnoj, dobro opskrbljenoj vlasti, poduprtoj silnom potporom čelnika vojske i policije, nije mogla suprotstaviti ovakva oporba. Inventar pogrešaka srpske 'oporbe' naprosto je neiscrpan, ali čini se da je strateški propust napravljen u razumijevanju značaja 'vječne defenzive', kao stanja kreativne svijesti u glavama njezinih lidera.(...) Usud srpske oporbe nije moguće razabrati bez uvida u taktiku SPO, odnosno njezina neprijepornoga vođe, Vuka Draškovića. Njegovi politički slalomi su prirodna kretnja za političara, ali i tu se moraju poštovati neka pravila. Odatle i dvije ključne, možda presudne pogreške: nepotrebna, čak militantna ofenzivnost na Ravnoj gori, nepotrebno trošenje teških riječi ('ustanak', 'štedite streljivo' i sl.) što je režim, pomno tragajući za bilo kakvom klicom pobune, lako pretvorio u svoju prednost. Kasnije, kad je otet Studio B, SPO je bio čudno uspavan, njegov lider predugo izočan. (...) Oporba je pokazala da je za nju nazočnost policije nesavladiv problem, kao da ne zna da će taj problem postojati uvijek, dok bude pokušaja da režim dopusti 'demokratske i fer izbore'.(...) Iz svega proizlazi da vlast može mirno na ljetovanje, gdje će skupljati energiju i boju za jesen. Režim je uvjeren, a to i javno priopćava da je za tu priliku skupio dosta kapitala. Podiže montažno-demontažne mostove, stambene blokove, ostavlja svoje tragove gradeći spomenike mira. Dočekuje važne goste (Li Peng), zbog koga blokira čitav glavni grad, koji je već navikao na sve.(...) Ispada da je agresijom na medije i medijskom agresijom, režim postigao svoje ciljeve: istina je, uglavnom samo jedna, život i nije tako loš kao što tvrde strani plaćenici. Narod je 'prozreo' oporbu i, navodno, sve joj manje vjeruje. Sve ovo ni na koji način ne negira sveopću agoniju u kojoj živimo. Stanje stvari samo omogućuje da sve što je najgore, traje nepodnošljivo dugo. Zato će možda tek jesen, kad proturječnosti neizbježno kulminiraju, dovesti do nekakve katarze. Premda je već bilo jeseni sa sličnim iščekivanjima i ništa se nije događalo osim vjerovanja da se jednom, ipak, nešto mora dogoditi. Ali , nitko još ne zna što je to."