IT-13.VI.-LA REPUBBLICA-KOSOVO

ITALIJA LA REPUBBLICA 13. VI. 2000. Što nas je naučio rat na Kosovu "Godinu dana kasnije, koje pouke iz rata na Kosovu treba naučiti? (...) Najveća i najteža još neriješena pitanja odnose se na uvjete i zakonski mandat takozvanih humanitarnih intervencija i njihova odnosa s isto toliko loše definiranim pravom na samoodređenje. (...) Različite će osobe izvući vrlo različite pouke. Kada bih bio član jedne male ekstremističke skupine koja predstavlja progonjenu etničku manjinu, izvukao bih sljedeće zaključke iz izvanrednog uspjeha OVK-a: 1) Nađi si oružje. Sila se isplati 2) Ako dobro igraš svoje karte, možeš čak na kraju postići i to da Amerikanci dobiju za tebe tvoju bitku. Za vođe liberalnih demokracija, koji su aproksimativno ujedinjeni u takozvanoj međunarodnoj zajednici, nudim ovaj provizoran i nepotpun popis šest povezanih lekcija. - Prva lekcija je nemojte naučiti onu krivu. Jedan od razloga zbog kojih su čelnici NATO-a tako loše izračunali Miloševićevu reakciju je taj što su naučili krivu lekciju iz Bosne. Mislili su da su Miloševića pobijedili za pregovaračkim stolom u Daytonu 1995. No to je funkcioniralo samo zato što se vojna ravnoteža na terenu drastično promijenila, poglavito zbog ofenzive Hrvatske vojske. Loše znanje povijesti vodi lošoj politici. - Nikada ne reći nikad. Rat na Kosovu nije započeo kao humanitarna intervencija. Počeo je kao pokušaj diplomacije prisile, koja je samo djelomice bila usmjerena na postizanje nekog humanitarnog kraja. (...) Početno izričito odbijanje predsjednika Clintona da uporabi kopnene postrojbe (temeljeno na implicitnoj, ali nikada ozbiljno utvrđenoj nespremnosti Amerikanaca da riskiraju ijednog vojnika u tom sukobu) bilo je jedno od najnespretnijih pogrješaka rata. - Zračna snaga nije dovoljna. Što više saznajemo što je kampanja bombardiranja ostvarila i što nije ostvarila, to manje uvjerljiva postaju mišljenja o pobjedi nove vrste zračnoga ratovanja, kliničkog i visokotehnološkog. (...) - Europa mora napraviti više za sebe samu. Europa se pokazala jadno ovisna o vojnoj moći SAD-a u suočavanju s problemom u Europi. (...) - Planiranje mogućnosti izbijanja neke krize zahtijeva političku inteligenciju. Jedan je od najviše iznenađujućih aspekata rata na Kosovu da je jedan od najmoćnijih, najbogatijih i tehonološki najsofisticiranijih saveza, koji se ikada pojavio na svijetu, izgledao potpuno nepripremljen na brutalnu reakciju srpskoga režima na početku bombardiranja. A bilo je dovoljno da je general Wes Clark jednom telefonirao slovenskom predsjedniku Milanu Kučanu ili makedonskom predsjedniku Kiri Gligorovu da mu ovi točno kažu za što je sve Milošević sposoban. Drugi put, dakle, kada odlučimo bombardirati Sildaviju ili Ackinxu, mogli bi prvo poslušati nekoga tko govori sildavski ili ackinxanski i proučiti malo sildavske ili ackinxanske povijesti. To će nas stajati manje od sigurnosnog remena u zrakoplovu F-16. - Pripremiti se na protektorat. (...) Pouka je da u izvanrednim slučajevima u kojima odlučujemo intervenirati moramo biti potpuno spremni na stvaranje jedne privremene kolonije, sa svime što to nosi. (...) Sve se te zapovijedi mogu sažeti u samo dvije. Prvo, postoji stara rimska izreka: ako želiš mir, pripremaj rat. (I rimsko bi zrakoplovstvo zatražilo intervenciju nekih kopnenih legija). Drugo, ako vodiš rat, pripremaj mir. Možete reći da je najveći dio tih lekcija banalan i djetinjast: zapravo, one bi bile očite i nekom dvanaestogodišnjaku koji je učio nešto povijesti. U pravu ste. No postoji jedna stvar koju dvanaestogodišnjak vjerojatno ne bi shvatio. Jer je između najljepših iluzija djetinjstva vjera u to da oni kojima su povjereni naši životi znaju što čine", piše Timothy Garton Ash.