IT-YU-intervencija-krize IT-10.VI.CORRIERE- O KOSOVU ITALIJACORRIERE DELLA SERA10. VI. 2000.Zemlja u "limbu" diplomatskih neodlučnosti"Rat na Kosovu završen je prije godinu dana sporazumom koji nije stvarao pretpostavke trajnijeg
mira, nego je poticao politički i društveni limb u kojemu su trajniji samo tragični aspekti i oni koji se ne mogu nadzirati: kriminal, nezakonita trgovina, etnička nasilja, političke borbe i terorizam koji se nije niti ograničilo, ako je istina da se atentat u Ateni može povezati s Kosovom. Rezolucija 1244 bila je zapravo klasičan prekratki pokrivač koji je pokrivao međusobno protivne ambicije protagonista i virtualnih scenarija, koje stvarnost redovito demantira. (...)Izolacija beogradskoga režima i pad Miloševićeve potpore još nisu proizveli 'čudo'. Kada se pogleda u protusvjetlu, balkanska politika otkriva proturječne procese, možda protivne onima službeno željenim. Za sada se Rusija ne čini spremnom napustiti Beograd. A neke zapadne vlade čini se procjenjuju potrebu fleksibilnijega pristupa, barem da se ograniče rizici novih sukoba, počevši od susjedne Crne Gore, čije su separatističke težnje i odraz onih kosovarskih.
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
10. VI. 2000.
Zemlja u "limbu" diplomatskih neodlučnosti
"Rat na Kosovu završen je prije godinu dana sporazumom koji nije
stvarao pretpostavke trajnijeg mira, nego je poticao politički i
društveni limb u kojemu su trajniji samo tragični aspekti i oni koji
se ne mogu nadzirati: kriminal, nezakonita trgovina, etnička
nasilja, političke borbe i terorizam koji se nije niti ograničilo,
ako je istina da se atentat u Ateni može povezati s Kosovom.
Rezolucija 1244 bila je zapravo klasičan prekratki pokrivač koji je
pokrivao međusobno protivne ambicije protagonista i virtualnih
scenarija, koje stvarnost redovito demantira. (...)
Izolacija beogradskoga režima i pad Miloševićeve potpore još nisu
proizveli 'čudo'. Kada se pogleda u protusvjetlu, balkanska
politika otkriva proturječne procese, možda protivne onima
službeno željenim. Za sada se Rusija ne čini spremnom napustiti
Beograd. A neke zapadne vlade čini se procjenjuju potrebu
fleksibilnijega pristupa, barem da se ograniče rizici novih
sukoba, počevši od susjedne Crne Gore, čije su separatističke
težnje i odraz onih kosovarskih.
Danas Milošević čak može i podići glas, prijaviti 'prevaru'
rezolucije '1244' i zatražiti od NATO-a i UN-a da odu, dok kosovsko
čelništvo smatra da je rezoluciju stvarnost već prevladala te bi
htjelo ubrzati proces ostvarivanja neovisnosti.
Strategija međunarodne administracije bit će da je produlji ne
primjenjujući je, kako ne bi izazvala kosovarsku stranu i kako ne bi
Miloševiću ponudila pojas za spašavanje. U 'limbu' će se nastaviti
pucati i voditi business, mašući zastavama s albanskim orlom i
srpskim Jeruzalemom, dok će NATO biti 'primoran' ostati do kraja.
'Dok ima rata, ima i nade' čini se da je moto balkanskih skupina na
vlasti. Što možda nije krivo ni Miloševiću, jer mu kosovski 'limb'
omogućava da igra unutarnje igre, izborne i institucionalne.
Paradoksalno, beogradski 'iluzionist' nastavlja biti, za sve,
dobar izgovor da stvari ostanu onakve kakve jesu", piše Massimo
Nava.