IT-krize-intervencije IT-24.V.-CORRIERE-LIBANON I UN ITALIJACORRIERE DELLA SERA24. V. 2000.UN-ovo nepredviđanje"Međunarodna je zajednica dva mjeseca znala da će Izraelci napustiti jug Libanona 'do 7. srpnja'. Nitko nije isključivao da
bi se povlačenje moglo dogoditi prije ako bi okolnosti to tražile. No umjesto da se osiguraju, umjesto da se opreme kako bi navrijeme deaktivirali satni mehanizam tko zna koje po redu bombe smještene u srcu bliskoistočne krize, utjecajne vlade i Ujedinjeni narodi reagirali su kako su već naviknuti činiti: sporim, nezavršenim diplomatskim razmatranjima, nedjelotvornim apelima, prikrivenim neslaganjima glede podjele zasluga i odgovornosti. Rezultat je pred očima sviju. Vijeće sigurnosti je odlučilo dovesti osam tisuća ljudi snaga UNFIL-a godinama nazočnog u regiji, ako će, podrazumijeva se, biti zajamčeni odgovarajući sigurnosni uvjeti. (...)Dakle, UN bi trebao smjestiti svoje snage razdavajanja (uz veći talijanski doprinos) u jednu dvostruku prazninu. U jednu sigurnosnu prazninu koja je postala očita događajima ovih sati. I u jednu političku prazninu, s krhkošću izraelske vladajuće
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
24. V. 2000.
UN-ovo nepredviđanje
"Međunarodna je zajednica dva mjeseca znala da će Izraelci
napustiti jug Libanona 'do 7. srpnja'. Nitko nije isključivao da bi
se povlačenje moglo dogoditi prije ako bi okolnosti to tražile. No
umjesto da se osiguraju, umjesto da se opreme kako bi navrijeme
deaktivirali satni mehanizam tko zna koje po redu bombe smještene u
srcu bliskoistočne krize, utjecajne vlade i Ujedinjeni narodi
reagirali su kako su već naviknuti činiti: sporim, nezavršenim
diplomatskim razmatranjima, nedjelotvornim apelima, prikrivenim
neslaganjima glede podjele zasluga i odgovornosti.
Rezultat je pred očima sviju. Vijeće sigurnosti je odlučilo dovesti
osam tisuća ljudi snaga UNFIL-a godinama nazočnog u regiji, ako će,
podrazumijeva se, biti zajamčeni odgovarajući sigurnosni uvjeti.
(...)
Dakle, UN bi trebao smjestiti svoje snage razdavajanja (uz veći
talijanski doprinos) u jednu dvostruku prazninu. U jednu
sigurnosnu prazninu koja je postala očita događajima ovih sati. I u
jednu političku prazninu, s krhkošću izraelske vladajuće
koalicije, s nepredvidljivošću sirijskih namjera, sa sve većim
neinteresom Amerike. Sve to dok još nije ugašen požar u
Cisjordaniji, a palestinski ekstremisti čekaju dobru priliku da
između dvije vatre stisnu ono što ostaje od mirovnog procesa.
U takvim okolnostima, libanonski rulet ne može a da ne postane tko
zna koja po redu optužnica zbog kašnjenja i nedostatka strategije
međunarodnog sustava. (...)
Od neopreznih prognoza glede novog poretka i od pristranih
humanitarnih ovlasti redarstvenici svijeta bez blokova riskiraju
izgubiti nadzor nad krizama. Žurna je drugačija politička
spremnost vlada, počevši od najsnažnijih i najbogatijih, jedno
operativno prilagođavanje međunarodnih institucija, počevši od
Ujedinjenih naroda, više ne smije kasniti. No poglavito pravodobno
treba zaustaviti najopasniju od svih iluzija: onu da gospodarsko-
financijska globalizacija još dugo može ići naprijed bez paralelne
globalizacije sigurnosti, prepuštajući Afriku njezinim mukama, i
kasno, prekasno, se suočavajući s eksplozivnim zamkama izraelsko-
libabnonske granice", piše Franco Venturini.