IT-18.V.-LA STAMPA-INTERVENCIJA UN-A

ITALIJA LA STAMPA 18. V. 2000. Plaćenici za UN "Ne mogu se sva zla Afrike staviti u isti koš. Međutim, kada u roku od nekoliko tjedana eksplodira četiri ili pet kriza, ne može se ponovno ne zapitati što se može učiniti kako bi se poboljšala sudbina toga velikog i nesretnog kontineta. (...) Industrijalizirani svijet prati afričku katastrofu i žali. Kako bi oprao svoju savjest predlaže opraštanje duga siromašnim zemljama no nije sigurno da se tako ušteđenim fondovima neće kupiti još oružja. No u bogatim zemljama nitko nije spreman poslati svoje vojnike da ginu za Angolu ili Zair. I što sada? Kako izbjeći da rak unutarnjih borba ne poždere Afriku? Veleposlanik Fulci je na ovim stranicama dobro opisao nemoć UN-a, a Michael Ignatieff je to ponovio. Pred ekstremnim situacijama neki, međutim, pomišljaju na stara rješenja: davanje ratova u zakup. Kada bi UN, umjesto da u Sierra Leone šalje svoje nedjelotvorne snage, za to zadužio Executive Outcomes, jednu privatnu vojsku koja ima sjedište u Južnoj Africi i koja je uspješno djelovala u različitim afričkim regijama, potrošio bi 35 milijuna dolara umjesto 200 milijuna. Jedna druga profesionalna privatna vojska ima sjedište u Americi i zove se MPRI (Military Professional resources Incorporated) i govori se da je imala značajan udio u hrvatskoj pobjedi u krajinama 1995. U Engleskoj postoji Defense System Ltd. Sve novače svoje ljude na ugovor, poglavito u Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Državama, Francuskoj i Izraelu. Za razliku od međunarodnih mirovnih snaga koje se nastoje nepristrano postaviti između dvije suparničke strane, plaćeničke snage djeluju kako bi pobijedile, ili kako bi spriječile sukob, u interesu onoga tko ih plaća. To postavlja etička i politička pitanja. Osim toga, privatne vojske uspješno djeluju samo u sukobima niskog intenziteta i Kofi Annan se do sada opirao njihovoj uporabi. No nije rečeno da u nekim situacijama najstariji instrument rata neće postati i najsuvremeniji", piše Boris Biancheri.