FR-MONDE 1.6.O FRANC-NJEM ODNOSIMA

FRANCUSKA LE MONDE 1. VI. 2000. 'Pojačana suradnja' u Europi, u središtu francusko-njemačkih odnosa "Gledano iz Berlina, govor njemačkoga ministra vanjskih poslova Joschke Fischera o budućnosti Europe ('Le Monde' od 13. svibnja) čini se kao prvo javno očitovanje francusko-njemačkog dijaloga o toj temi, koji već mjesecima neupadljivo traje. Joschka Fischer podsjeća da je njegov francuski kolega Hubert Vedrine prvi postavio pitanje: 'Kako će Europska unija moći djelovati s trideset članova?' Na to je pitanje šef njemačke diplomacije pokušao dati dio odgovora nakon dogovaranja sa svojom upravom i s vladom, nakon razmjena između francuskog i njemačkog ministarstva, nakon razgovora s Hubertom Vedrineom koji su često bili neslužbeni, u uglednim restaurantima s obje strane Rajne gdje iznimno dobra kuhinja odgovara Joschki Fischeru i njegovoj dijeti. Dijalog se nastavio na konferenciji u Rambouilletu (19. svibnja), gdje su bili nazočni Predsjednik Republike, premijer i kancelar. 'Gospoda Chirac i Jospin srdačno su dočekali tekst g. Fischera', ističu u okružju g. Schroedera. 'Bio je to najbolji francusko-njemački susret nakon niza godina', kaže Joschka Fischer navodeći Huberta Vedrinea. Njemački ministar vanjskih poslova podsjeća da su sudionici sastanka odlučili kako će razgovori biti povjerljive naravi, zbog čega se ne mogu doznati možebitne razlike o mišljenjima između sudionika kohabitacije. 'A imao bih toliko toga reći o toj temi...', dodaje smiješeći se dok prima manju skupinu francuskoga diplomatskog tiska. Rambouillet je omogućio da se 'sredi zbrka u glavama', kažu na njemačkoj strani. I možda da se uklone neki nesporazumi, primjerice oko smisla riječi 'federacija' ili oko zamisli koja se pogrješno pripisuje Berlinu da želi na EU primijeniti njemački institucijski obrazac. Konferencija je također bila prigoda za njemačku vladu da uvjeri sugovornike kako će učiniti sve što je moguće da francusko predsjedanje bude uspješno. Suprotno bi bilo čudno. Pariz je učinio isto početkom njemačkog predsjedanja EU-om u prvom polugodištu 1999., što nije spriječilo sukob oko proračuna na berlinskoj sjednici Europskog vijeća... Uspjeh francuskog predsjedanja... uvjetovan je ponajprije provedbom reforme europskih ustanova, kako bi se omogućilo skoro proširenje na srednju Europu. O trima točkama rasprave (sastav Povjerenstva, izjednačenje glasova i proširenje glasovanja na kvalificiranu većinu), Pariz i Berlin se nadaju da će brzo postići dogovor. Francuska je na koncu pristala da na institucijski dnevni red stavi četvrtu točku: 'pojačanu suradnju', tj. mogućnost da neke članice EU-a idu dalje u integraciji a da se svi među petnaestoricom nužno ne moraju složiti. O 'pojačanoj suradnji' koja je predviđena Amsterdamskim ugovorom, mora se odlučiti jednoglasno, što ju zapravo čini nemogućom. Francuzi i Nijemci žele u Nici smanjiti mjerila. Ipak, oni ne shvaćaju jednako 'pojačanu suradnju'. Čini se da je ona za Pariz postala neka vrsta lijeka za sve koji je sam sebi svrhom i koji će riješiti staru dvojbu oko proširenja-produbljenja Unije, a da se ne postavlja pitanje o krajnjem cilju Europe, o njezinu ustavu i granicama, kako se ne bi kvarilo francusko predsjedanje. Za Nijemce, naprotiv, ona je samo način, korak k ambicioznijem cilju: 'most', kako kaže Joschka Fischer. 'Pojačane suradnje ne uzrokuju nikakav automatizam' u stvaranju europske federacije država- naroda. 'No jednom ćemo morati znati želimo li se napokon odlučiti ili ne', dodaje njemački ministar vanjskih poslova koji smatra da je došao trenutak da se pokrene rasprava o europskom ustavu. Pitanje o prethodnici treba 'prikazati u ljepšem svjetlu', nastavlja, jer bi ona mogla privući većinu zemalja članica EU-a. 'Nema proturječja između pojačane suradnje i prethodnice', kaže također g. Fischer. I doista, francusko i njemačko stajalište nisu nepomirljivi. Moguće je razlikovati tri vrste 'pojačane suradnje', kaže sudionik konferencije u Rambouilletu: prva je vrsta 'tematska' (nekoliko se zemalja EU-a dogovara o vođenju zajedničke politike, primjerice o Aziji); druga je vrsta 'sektorska' (novac, pravosudni prostor itd.), a treća je 'institucijska' (neke države odluče da se povežu u federaciju). Samo će prve dvije vrste biti na dnevnom redu francuskoga predsjedanja na susretu Europskog vijeća u Nici. Treća odgovara predodžbi Joschke Fischera o budućoj Europi. Možda nije prerano da se počne razgovarati o tome", piše Daniel Vernet.