AT-FR-E-INTEGRACIJE-DIPLOMACIJA-Organizacije/savezi-Politika AU 6.V.PR:FR NE ŽELI ŠIRENJE EU-AUSTR. AUSTRIJADIE PRESSE6. V. 2000.Zamka: pledoaje za proširenje EUGost komentator Lothar Hoebelt, profesor novije povijesti na bečkom
sveučilištu i publicist, komentira odnos članica EU prema proširenju njihove zajednice na istok."Novopečena sklonost EU da je javnost percipira kao zajednicu utemeljenu na vrijednostima ne bi trebala odvratiti pozornost od stvarnih vrijednosti koje se u njoj (pre)raspodjeluju: naime, oko polovice njihova proračuna i dalje otpada na sektor poljoprivrede. Napokon, nije nikakva tajna ni odakle potječu najveći korisnice takve politike: u Francuskoj. Drugo mjesto u proračunu zauzimaju transferne uplate iz fonda za uravnoteženi razvoj regija: njima se pak dosad najviše koristio u prvom redu europski jug, drugim riječima ponajprije iberijski poluotok. Lako je zamisliti što će se dogoditi s te dvije financijske slavine čim često spominjano proširenje EU na istok postane stvarnost. Ili će volumen sredstava namijenjenih uravnoteženom razvoju regija biti povećan (a ne nazire se spremnost članica na tako nešto) ili će dosadašnji primatelji tih sredstava morati dijeliti novac s novim članicama. U
AUSTRIJA
DIE PRESSE
6. V. 2000.
Zamka: pledoaje za proširenje EU
Gost komentator Lothar Hoebelt, profesor novije povijesti na
bečkom sveučilištu i publicist, komentira odnos članica EU prema
proširenju njihove zajednice na istok.
"Novopečena sklonost EU da je javnost percipira kao zajednicu
utemeljenu na vrijednostima ne bi trebala odvratiti pozornost od
stvarnih vrijednosti koje se u njoj (pre)raspodjeluju: naime, oko
polovice njihova proračuna i dalje otpada na sektor poljoprivrede.
Napokon, nije nikakva tajna ni odakle potječu najveći korisnice
takve politike: u Francuskoj. Drugo mjesto u proračunu zauzimaju
transferne uplate iz fonda za uravnoteženi razvoj regija: njima se
pak dosad najviše koristio u prvom redu europski jug, drugim
riječima ponajprije iberijski poluotok. Lako je zamisliti što će se
dogoditi s te dvije financijske slavine čim često spominjano
proširenje EU na istok postane stvarnost. Ili će volumen sredstava
namijenjenih uravnoteženom razvoju regija biti povećan (a ne
nazire se spremnost članica na tako nešto) ili će dosadašnji
primatelji tih sredstava morati dijeliti novac s novim članicama. U
tom će se slučaju poljoprivredna politika stubokom promijeniti.
Stoga su njezini kritičari (u prvom redu, primjerice, Velika
Britanija) opravdano zainteresirani za brzo proširenje EU na istok
dok taj proces po rezultatima anketa nigdje ne uživa tako slabašnu
potporu kao u Francuskoj.
To veću pozornost privlači pojedinost da su upravo Francuska,
Španjolska i Portugal prema van bile toliko šokirane mogućnošću da
Austrija pod novom vladom postavi možda određene prepreke procesu
proširenja - te što upravo Francuska očigledno nastoji tako dugo
provocirati Beč dok se ne nađe u iskušenju da uistinu uloži veto.
Prisjetimo se u tom kontekstu nakratko i geopolitičke situacije:
aktualni EU još iz različitih razloga kruži oko Francuske.
Neposredno nakon integracije zemalja srednjeg dijela istočne
Europe središnja uloga automatski će pripasti Njemačkoj (s
Austrijom kao nižim partnerom). Već danas postaje jasno da Austrija
na tom prostoru može računati na daleko veće razumijevanje nego u
romanskom bloku (uz iznimku našeg susjeda Italije!). Sve u svemu,
uopće se ne čini nategnutom hipoteza da Francuskoj i njezinim
vodonošama uopće ne bi bilo krivo kada bi Austrija zaista blokirala
proces proširenja EU na istok - odnosno da je glavna svrha mnogih
francuskih šahovskih poteza - teško objašnjivih racionalnim
argumentima - da nas ohrabri na takvu politiku. U tom bi slučaju oni
postigli što žele i još bi krivnju mogli svaliti na druge. Zašto
bismo im učinili tu uslugu? U tom bi slučaju zaista bilo razboritije
okrenuti koplje i inzistirati na brzom proširenju - i to prije no
što Francuzima uspije pretjerano uzdrmati načelo jednoglasnosti. U
tom će slučaju gospoda morati pokazati svoje pravo lice: morat će
pretrpjeti sramotnu promjenu svoje politike ili nasmiješeni
progutati gorku pilulu i zapečatiti kraj svog dosadašnjeg
privilegiranog položaja (...)", ističe na kraju komentara Lothar
Hoebelt.