NJ 17.5.SZ: 2. KRUG PROŠIRENJA NATO-A

ja NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 17. V. 2000. Zaboravljeni kandidati "'Vrata ostaju otvorena' - na te tri riječi računa devet europskih država. Riječ je o obećanju koje je NATO dao ostalim kandidatima nakon prijama Poljske, Češke i Mađarske. Prošla je godina dana i pokazuje se da su posrijedi vjerojatno najbolje čuvana otvorena vrata na svijetu. Nitko u NATO-u više ne govori o skorom novom krugu proširenja. Ta točka nije čak ni uvrštena u dnevni red zasjedanja ministara vanjskih poslova članica NATO-a, koje će sljedećega tjedna biti održano u Firenzi. Umjesto toga, predviđen je, primjerice, sastanak Vijeća Rusije i NATO-a. 'Proširenje nije tema aktualnog programa', izjavljuje i jedan od glasnogovornika njemačkog ministarstva vanjskih poslova u Berlinu. Na daleko višim mjestima na popisu prioriteta nalazi se po njemu čitav niz drugih pitanja - poput poboljšanja odnosa s Rusijom, razvoja europskog obrambenog identiteta (ESDI) i svađe oko američkih planova za uspostavu ograničenog sustava proturaketne obrane (NMD). Kandidatima - Albaniji, Bugarskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Rumunjskoj, Slovačkoj, Sloveniji i Makedoniji - nije promaklo da je interes za proširenje splasnuo. Zato nervoza raste posebno kod onih kandidata koji su procjenjivali da imaju dobre izglede za skori prijam. 'Nije toliko važno tko će biti primljen u sljedećem krugu proširenja - važnije je hoće li ga uopće biti', izjavio je nedavno estonski premijer Mart Laar tijekom posjeta glavnom gradu Slovačke Bratislavi. Ne bude li nitko drugi govorio o proširenju, namjeravaju to činiti bar sami kandidati. Litva je pozvala političare iz zemalja članica NATO-a kao i zemalja-kandidata da ovog četvrtka i petka posjete Vilnus kako bi raspravljali o 'ulozi NATO-a u sigurnosnom okružju u Europi koje je zahvaćeno promjenama'. Slovački premijer Mikulas Dzurinda namjerava pak premijere zemalja-kandidata okupiti 4. lipnja na summitu kandidata u Bratislavi. Po vlastitom tumačenju, Dzurinda želi da njegova zemlja zauzme poziciju 'motora daljnjeg širenja NATO-a'. Ta je namjera logična utoliko što se Slovačka iz više razloga mora naći u samoj jezgri novoga kruga proširenja. Dovoljan argument u prilog prijamu Slovačke jest pogled na zemljovid. Naime, nakon prijama Poljske, Mđarske i Češke, Slovačka je gotovo postala nešto nalik sigurnosno- političkom otoku u srednjoj Europi. Zato se spomenute susjedne zemlje posebno glasno zalažu za brz prijam Slovačke. 'Drugi krug proširenja nije moguć bez Slovačke', uporno tvrdi mađarski premijer Viktor Orban. Njegov angažman ima i svoj razlog: između ostalog, Mađari smatraju članstvo sjevernog susjeda u NATO-u i sigurnosnim jamstvom za mađarsku manjinu u Slovačkoj. U prvom krugu proširenja najvažniji argument protiv prijama Slovačke bio je Vladimir Mečiar. Naime, autoritarni stil vodstva toga populista diskvalificirao je Slovačku i kao kandidata za EU i kao kandidata za NATO. Zato Mečiarova smjena na izborima sada služi kao omiljeni i važan argument u prilog prijemu Slovačke. No, vlada u Bratislavi ne može se uzdati samo u njega. U svakom slučaju, u anketi, provedenoj u ožujku ove godine, 47 posto ispitanih Slovaka izjasnilo se protiv, a samo 42 posto za pristupanje zapadnom savezu. Loš image NATO-a u Slovačkoj zakašnjela je posljedica rata na Kosovu, zamjetna i u ostalim zemljama-kandidatima. Dok vlade podupiru angažman na Balkanu i preporučuju se NATO-u kao pouzdani partneri, rat je u stanovništvu uglavnom nailazio na odbijanje. Takav stav neće bitno promijeniti ni govori zahvale koje je glavni tajnik NATO-a George Robertson održao u zemljama poput Slovenije, Bugarske i Slovačke. Gotovo identičnim riječima Robertson je izrazio poštovanje zbog 'hrabre potpore', ali je ostao dužan jasna obećanja o prijamu. Upravo u jugoistočnoj Europi nade su bile daleko veće. Još prošle godine bugarski premijer Ivan Kostov sanjao je o mogućem pozivu u NATO već 2001. 'NATO-ove oružane snage ostat će na Kosovu dulje vrijeme i trebat će svu moguću logističku potporu. Nju pak najbolje može pružiti zemlja koja je članica NATO- a i nalazi se u neposrednoj blizini, u samoj regiji', izjavio je Kostov u interviewu za list. Taj se san raspršio poput mjehura od sapunice. U zapadnim metropolama realističnom ne smatraju čak ni pretpostavku o proširenju NATO-a 2002. godine. Takvo ponašanje posebno uznemiruje baltičke države. One strahuju da će pasti žrtvom politike dogovora s Rusijom koja bi trebala zatvoriti pukotine iz razdoblja rata na Kosovu. Uznemirenost na Baltiku izaziva i nova moskovska vojna doktrina, koja širenje NATO- a do granica Rusije proglašava prijetnjom. 'Ton tih ruskih deklaracija podsjeća na hladni rat', požalila se letonijska predsjednica Vaira Vike-Freiberga, nagovijestivši čak i mogućnost ruskog napada. Doduše, takvi uzbunjujući glasovi mogli bi se pokazati kontraproduktivnima. NATO se nalazi u složenom procesu preokreta i želi izbjeći nove sukobe s Rusijom. U taj se stav uklapa NATO-ova politika čekanja. Nema razloga za žurbu, tvrde u NATO-u. Napokon, kandidati se pripremaju za pristup ne samo posredstvom Partnerstva za mir već i uz pomoć 'plana rada članstva', napominju oni. Zato će se sve po mišljenju Bruxellesa moći odvijati jako brzo kada kucne pravi trenutak", prenosi na kraju članka Daniel Broessler.