NJ 8.5.SZ:NJEM.-AM.PROTURAKETNI SUSTAV

acija NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 8. V. 2000. Europska karta u igri s raketama "SAD planiraju izgraditi sustav raketne protuobrane koji - blago rečeno - pada na provjeri odnosa troškova i dobitaka. Naime, taj bi sustav trebao štititi zemlju od iznenadnog napada terorističkog režima i time smanjiti izloženost Amerike ucjenama. Pokaže li se ta računica ispravnom, sustav će uistinu osigurati veću stabilnost jer odvraća potencijalne raketne teroriste tipa Sadama Huseina. Bude li sve išlo po planu, ni Rusija neće obrambeni štit smatrati sumnjivim te će odobriti prilagodbu sporazuma o proturaketnoj obrani i dodatno smanjiti svoj arsenal atomskog oružja jer ne može financirati veći broj raketa. I NATO-partneri poslat će Washingtonu pisma zahvale budući da će se i sami smjeti okoristiti tim sustavom dok će Amerika biti spremna velikodušno dijeliti tehnologiju čak i s Francuskom. Doduše, zamisliv je i sasvim drugačiji scenarij - naime, da Rusija uopće ne bude oduševljena idejom te da sruši složenu građevinu sporazuma o razoružanju. Kina i Indija također bi mogle zaključiti da obrambeni štit predstavlja izazov te snažno povećati svoj atomski arsenal. Sjeverna Koreja ili Irak mogli bi svoju sklonost terorističkim napadima potvrditi ciljanim napadom otrovnim plinom sarinom na newyoršku podzemnu željeznicu. Europljani bi se pak mogli međusobno posvađati oko pitanja trebaju li pribaviti vlastiti proturaketni sustav ili žele ostati partnerima drugog reda. Gledano iz te perspektive, Francuska bi tumačila američku odluku kao provokaciju i umanjenje vlastitog strateškog potencijala. Kako se, dakle, ponaša Njemačka pri suočavanju s tako različitim scenarijima? Neupadljivo - kao što je već često bio slučaj. Njemačka vlada razmotrila je sve opcije i rezignirano zaključuje: spomenuti projekt ionako nije moguće zaustaviti te ćemo se pokušati prilagoditi što bolje možemo. U toj je konstataciji pogrešna već sama premisa: sustav proturaketne obrane još nije instaliran, iako je u Sjedinjenim Državama snažno izražena politička volja za konstrukcijom tog oružja. No, u Americi je u tijeku predizborna borba, a uoči te borbe predsjednik Clinton bio je iz brojnih razloga prisiljen napraviti retoričke i stvarne ustupke republikancima - u svakom slučaju u vojnim pitanjima. Nakon izbora započet će drugačija igra - posebno nakon što konjunktura počne jenjati a tehnički nesiguran projekt, vrijedan nekoliko milijardi dolara, optereti blagajnu. Dakle, njemačkoj vladi ostaje bolja opcija: Berlin mora igrati na europsku kartu budući da unatoč svađama između, primjerice, Francuske i Velike Britanije, europske partnere ujedinjuje briga zbog strateškog odvajanja od SAD-a i zbog zamiranja ideje o razoružanju. Zato njemačka vlada mora ofenzivno upozoravati na opasnost za transatlantsku vezu i istodobno pripaziti da ne potpiri sumnju da sama želi izići u susret interesima Rusije. Najviši cilj mora biti očuvanje mreže sporazuma o razoružanju. Iako je već kasno, politička klasa u Washingtonu neće moći ignorirati brige saveznika ako joj je imalo stalo do zapadnog saveza. Zato Berlin mora izričito pokazati alternative - politički i privredni dijalog s nacijama na rubu državnog terorizma. Preokret u Iranu valja poticati i podupirati približavanje dviju Koreja. No, njemačka vlada još ne iznosi iskrene već samo taktičke argumente. Doduše, jedna od neizgovorenih istina vanjske politike jest da se taktikom često postiže više nego otvorenim riječima. No, takva politika ne jača vlastitu vjerodostojnost. Opomena njemačke vlade da raspravu o proturaketnoj obrani treba voditi tiho iz obzira prema transatlantskim odnosima u osnovi je u prvom redu sebična. Domaća pak javnost neće odobriti pretjeranu dozu ulagivanja i taktiziranja", upozorava na kraju komentara Stefan Kornelius.