ZAGREB, 18. svibnja (Hina) - Zašto su neki ljudi ljevoruki? To pitanje muči i mnoge znanstvenike koji iznose različite teorije, piše "The New York Times".
ZAGREB, 18. svibnja (Hina) - Zašto su neki ljudi ljevoruki? To
pitanje muči i mnoge znanstvenike koji iznose različite teorije,
piše "The New York Times". #L#
Više je ili manje poznato da je oko 90 posto ljudi desnoruko. Kad su
oba roditelja dešnjaci, u 92 posto slučajeva dešnjaci su i njihova
djeca, a kad su oba roditelja ljevaci, oko polovica njihove djece su
dešnjaci. Mnogo je više mladih, nego starih ljevaka. No je li to
zato što ljevaci umiru ranije ili zato što ih se u prošlosti sililo
da se služe desnom rukom? Zanimljivo je i to da je među ljevacima
nesrazmjerno velik broj genija (Leonardo, Michelangelo, Picasso),
ali i zločinaca (Jack Trbosjek), u usporedbi s dešnjacima. Osim
Jimmyja Cartera, svi američki predsjednici u posljednjih četvrt
stoljeća bili su ljevaci.
Najnoviji odgovor na pitanje zašto su neki ljudi ljevaci dao je
genetičar dr. Amar J. S. Klar iz laboratorija Nacionalnog zavoda za
rak koji pretpostavlja da postoji specifičan dominantni gen koji
većinu ljudi čini dešnjacima. No otprilike 20 posto ljudi, po
njegovoj teoriji, nema taj gen. Bez tog gena, ljudi imaju izglede
50:50 da budu dešnjaci ili ljevaci.
Hoće li se netko služiti desnom ili lijevom rukom, pretpostavlja
Klar, ovisi o genima baš kao i boja očiju ili ćelavost.
No, gen još nije otkriven, a pitanje je da li uopće postoji. Klar je
okupio skupinu od stotinjak obitelji koje namjerava podvrgnuti
genetskom testiranju. Nada se da će dokazati svoju teoriju tako što
će izolirati gen koji ljude čini dešnjacima.
Psiholog s vancouverskog sveučilišta British Columbia, dr. Stanley
Coren, godinama pokušava dokazati svoje mišljenje da ljevorukost
ne ovisi o genima nego da je gotovo uvijek povezana s prenatalnim
traumama - stresom koji oštećuje fetus.
Mnogi znanstvenici širom svijeta nisu tako isključivi u svojim
stajalištima poput Klara i Corena, nego misle da su bitni i genetika
i razvoj. No koji su genetski, a koji razvojni elementi? Tu su
mišljenja podijeljena.
Pitanje što izaziva ljevorukost zanimljivo je i iz praktičnih
razloga. Ljevorukost se povezuje s duševnim bolestima poput
shizofrenije i jezičnim problemima poput disleksije i mucanja.
Klarova teorija o genu za desnorukost temelji se na istraživanju
koje je proveo na mutiranim miševima. Kod većine miševa srce je na
lijevoj strani. No jedna vrsta mutiranih miševa ima srce na desnoj
strani. Kad se takvi miševi pare, polovica njihovih potomaka ima
srce na desnoj, a polovica na lijevoj strani. Prošle su godine,
rekao je Klar, genetičari otkrili gen koji je prisutan kod
normalnih miševa ali nedostaje kod mutiranih.
Ta teorija objašnjava pojavu koja je dugo zbunjivala genetičare:
zašto jednojajčani blizanci, koji imaju potpuno jednake gene, u 18
posto slučajeva ne pišu istom rukom? Klar tvrdi da tim blizancima
nedostaje gen koji stvara dešnjake, pa tako svaki od tih blizanaca
ima jednaku šansu da bude dešnjak ili ljevak.
Klar odbacuje istraživanja koja govore da je više ljevorukih
muškaraca nego žena te da ljevoruke majke imaju nesrazmjerno veći
broj ljevorukih sinova. Možda se, misli, ti rezultati mogu
objasniti kulturnim čimbenicima poput sklonosti ljevorukih
muškaraca da se tvrdoglavije opiru pokušajima da ih se navikne na
služenje desnom rukom nego žene.
S Klarom se ne slaže dr. Stanley Coren, psiholog koji je prije deset
godina izazvao senzaciju knjigom "Sindrom ljevaka" u kojoj tvrdi da
ljevaci umiru mlađi te da su skloniji nesrećama od dešnjaka.
Coren vjeruje da su ljudi prirodno dešnjaci te da je ljevorukost
uvelike posljedica "porođajnog stresa", kako naziva čimbenike
poput neprirodnog položaja koji izaziva oštećenja fetusa u
maternici.
Prenatalna oštećenja mozga objašnjavaju zašto visok postotak
ljevorukih ljudi ima psihološke i emocionalne probleme, rekao je.
On vjeruje da je ljevorukost nasljedna jer su žene u takvim
obiteljima genetski sklone teškim trudnoćama. Što se tiče
paradoksa jednojajčanih blizanaca, on kaže da su blizanci uvijek
podvrgnuti porođajnom stresu jer se tiskaju u maternici.
Dr. Walter F. McKeever, psiholog sa sveučilišta Toledo u Ohiu i dr.
Daniel H. Geschwind, neurolog s kalifornijskog sveučilišta u Los
Angelesu, misle da geni određuju kojom ćemo se rukom najčešće
služiti, ali se ne slažu s Klarovom tvrdnjom da je za to odgovoran
samo jedan gen. Oni pridaju više važnosti razvojnim čimbenicima:
"Služenje jednom rukom složeno je ponašanje, a još nije dokazano da
je za složeno ponašanje kriv samo jedan gen bez utjecaja okoline".
(Hina) lbr dgk