ZAGREB, 15. svibnja (Hina) - Posljednji velikan hrvatske moderne - arhitektica Zoja Dumengjić preminula je jučer u Zagrebu u 96. godini, priopćilo je danas Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA). Zoja Dumengjić bila je prva žena
diplomirani arhitekt Tehničkoga fakulteta u Zagrebu, a od kasnih 20-tih godina pa sve do sredine 70-tih godina i jedna od glavnih nositeljica modernističkih i funkcionalističkih načela u arhitekturi.
ZAGREB, 15. svibnja (Hina) - Posljednji velikan hrvatske moderne -
arhitektica Zoja Dumengjić preminula je jučer u Zagrebu u 96.
godini, priopćilo je danas Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA).
Zoja Dumengjić bila je prva žena diplomirani arhitekt Tehničkoga
fakulteta u Zagrebu, a od kasnih 20-tih godina pa sve do sredine 70-
tih godina i jedna od glavnih nositeljica modernističkih i
funkcionalističkih načela u arhitekturi.#L#
Zoja Dumengjić rođena je u Odessi 13. prosinca 1904. kao kći ruskoga
gnerela Petra Nepenina. Poslije Oktobarske revolucije napustila je
Ukrajinu, a u Zagreb je došla 1923., gdje je upisala arhitekturu na
Tehničkome fakultetu koju je 1927. i diplomirala kod profesora
Ehrlicha i Šena. Nakon završetka studija, od 1928. do 1930. radi u
atelijeru arhitekta Ignjata Fischera, graditelja niza vrijednih
secesijskih zgrada u Zagrebu. Godine 1930./31. projektirala je i
modernističku zgradu Pod zidom 6. Kasnije je često radila s
arhitekrima Selimirom Dumengjićem, Zvonimirom Vrkljanom i Đorđem
Kiverom.
Zdravstvenu arhitekturu Zoja Dumengjić inaugurirala je kao dio
profesije. Projektirala je niz zdravstvenih ustanova i bolnica,
među kojma je i Škola sestara pomoćnica na Mlinarskoj cesti u
Zagrebu iz 1938. - nacjelovitije i najzrelije djelo koje je
projektirala prije Drugoga svjetskog rata.
Godine 1935. izvela je paviljon zagrebačke Bolnice za zarazne
bolesti na Mirogojskoj cesti koji je 1938. objavljen u tada
vodećemu pariškom časopisu "L'architecture d'aujoud'hui" što je u
to vrijeme bilo i veliko međunarodno priznanje.
Među djelima koja je ostvarila nakon Drugoga svjetskog rata su i
Bolnica u Biogradu (1946.), Bolnica za TBC u Novom Marofu (1948.),
Dječja bolnica za TBC na Strmcu kraj Nove Gradiške (1949.), Opća
bolnica u Splitu (1951.-1975.), Medicinski centar u Sisku (1953.)
Medicinski centar u Karlovcu - Odjel za TBC (1960.), Opća bolnica u
Ogulinu (1975.) te Medicinski centar u Koprivnici (1975). Zoja
Dumegjić projektirala je i nekoliko domova zdravlja u Zagrebu te
Kutini kao i Zavod za zaštitu zdravlja na Mirogojskoj cesti (1954.)
te Centar za psihoterapiju (1960.) i Centar za ginekološki karcinom
Petrova u Zagrebu.
Poslije Drugoga svjetskog rata radila je i kao projektant
Ministarstva narodnoga zdravlja te načelnik Odjela za izgradnju
zdravstvenih ustanova, a od od 1954. do 1977. bila je direktor i
glavni projektant biroa "Dumengjić".
Godine 1979. dobila je nagradu "Viktor Kovačić" za životno djelo, a
1995. laureat je nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo s
područja arhitekture.
Ispraćaj Zoje Dumengjić bit će 16. svibnja u 11,20 sati na u
Krematoriju na zagrebačkome Mirogoju.
(Hina) pp/ip mc