FR-LIBERATION 9.5.O KOMUN.ZLOČINIMA

FRANCUSKA LIBERATION 9. V. 2000. Komunistički zločini, raspra još traje "Deset godina nakon sloma SSSR-a komunizam još nije ravnodušan predmet istraživanja. On je, osobito u Francuskoj, i dalje opterećen teškim osjećajnim i simboličnim bremenom. Raspra oko komunizma ne može biti samo intelektualna. Ideologija i moral tu su neizbježni. Momčad izvrsnog časopisa 'Communisme' koji je utemeljila Annie Kriegel, ima danas o tome bolno iskustvo. Uzdrmala ju je rasprava koja je pokrenuta pošto je u jesen 1997. izišla 'Crna knjiga komunizma', zajedničko djelo posvećeno komunističkim 'zločinima', koje je uredio Stephane Courtois. On je, kao direktor časopisa, optužen što je napisao vrlo prijeporan predgovor, a među tužiteljima su bili i neki koji su radili na toj knjizi. Poseban broj časopisa 'Communisme' objavljuje danas sve 'kritike i komentare' o toj knjizi, a nudi i odgovore nekih njezinih autora. U 'predgovoru', Jean-Luc Domenach izražava zadovoljstvo zbog 'prave, oštre i konstruktivne rasprave'. Bivši direktor časopisa 'Esprit' s razlogom svraća pozornost na 'ozbiljnu razmjenu mišljenja između Marca Lazara i Stephanea Courtoisa'. Ova dva stupa 'kriegelovske' momčadi časopisa 'Communisme' sučeljavaju se u dvoboju u kojemu su razmijenjeni povijesni argumenti obojeni njihovom osjećajnosti. Najosjetljvija točka rasprave tiče se usporedbe između komunizma i fašizma, između SSSR-a Josifa Staljina i Njemačke Adolfa Hitlera. Lazar priznaje da ta usporedba 'nipošto nije sablažnjiva po sebi, a još je manje znanstveno protuzakonita'. Courtois pak zgodno primjećuje da bi se 'knjiga od 850 stranica posvećena isključivo komunističkim zločinima i u čijem se uvodu nije ni najmanje smjeralo na nacističke zločine, s razlogom mogla smatrati djelom najgoreg poricanja krajnje desnice.' No Lazar zamjera kolegi da je 'ušao u to područje s mačetom', rabeći prijeporne kvantitativne usporedbe. 'Čemu govoriti da je komunizam ubio više ljudi nego fašizam, kada se nacizam uspoređuje s režimima koji imaju dulju povijest i proširili su se na različite kontinente?', primjećuje. Oni koji se odvažuju da usporede dva velika totalitarizma XX. stoljeća, spotiču se nužno o jedinstvenost holokausta. Lazar dovodi u pitanje dvije rečenice koje je Courtois izrekao u razgovoru za 'Politique internationale': 'Vrijedi li smrt ukrajinskog djeteta koje je umrlo od gladi 1932. isto koliko i smrt židovskog djeteta u varšavskom getu 1942? Ima, na žalost, u židovskoj zajednici pojedinaca koji su uzeli sebi pravo monopola na zločine protiv čovječnosti.' Courtois kaže da je prva rečenica počinjala s 'ovdje', kako bi prostorno odredio usporedbu, a da je pojam 'vrijedi' bio pod navodnicima. Lazar ipak ima dobre razloge da misli kako su za jednog povjesničara 'neprihvatljive takve zastarjele tvrdnje', kao i 'nespretna uporaba oštrih izjava.' (...) Premda Courtois poriče da je 'napisao ili mislio' da su nacistički i komunistički sustavi 'isti', on ipak drži da su 'u moralnom i pravnom smislu masovni komunistički i nacistički zločini jednako strašni u njegovim očima'. Priznajući, kada je riječ o europskoj povijesti, 'osobitost genocida nad Židovima', on ističe 'bitno odbacivanje pojma Boga' koji je u polazištu obaju sustava. Lazar ga ne želi slijediti u poistovjećivanju 'genocida nad klasom' i 'genocida nad rasom'. On ističe da ga takvo stajalište 'dovodi u nesavladiva proturječja': ako su 'svi pokolji jednaki, nacizam je lišen svoje osobitosti'; 'naravno, isto vrijedi i za komunizam'; 'zato su uništeni Courtoisovi napori da dokaže osobitost komunističkih zločina.' (...) Lazar uostalom priznaje da je među mnogim zaslugama 'Crne knjige' i ta što je otkrila postojanje jedne vrste komunista koji se često nije priznavao, 'komunista koji je svjestan, bistar i oduševljen, a uime povijesne nužnosti i tobože pravedne i junačke stvari primjenjuje najviši stupanj nasilja '. Zatrašujuće Buharinovo pismo Staljinu u kojemu boljševički čelnik koji je u zatvoru iskreno čestita 'velikoj i odvažnoj zamisli o općoj čistki' dobro pokazuje, kaže Courtois, 'potpuno nečovječnu narav tog sustava'. Što je zajednička crta obaju totalitarizama", piše Eric Dupin.