IT-DE-stranke-krize-afere IT-10. IV. LA STAMPA-NJEMAČKE STRANKE ITALIJALA STAMPA10. IV. 2000.Njemačka, tko se boji Kohla i Brandta?"Jučer su u Essenu njemački demokršćani službeno započeli razdoblje nakon Kohla. Kongres CDU-a trebao
bi izabrati nasljednika velikog kancelara, pogođenog skandalom nezakonitih financiranja. To je događaj koji se ne tiče samo Njemačke, nego, zbog temeljne važnosti koju ima Njemačka, i cijele Europe. Naravno, sada su na vlasti socijaldemokrati, uz potporu Zelenih, no od toga kako će CDU uspjeti izići iz krize ovisi ustroj čitave savezne republike, s velikim posljedicama za buduće scenarije Europske unije. (...) Tema je: hoće li ovi novi čelnici, četrdesetogodišnjaci ili nešto malo stariji, znati biti na visini velikih vođa koji su im prethodili? To je tema koja se u osnovi tiče i čelništva lijevoga centra (Schroeder, Fischer) koje je samo nešto starije, i čiji je dolazak također označio zaokret. Dakle tema se može ovako uopćiti: hoće li novi čelnici moći izdržati usporedbu s povijesnim čelnicima njemačke demokracije, kakvi god bili njihovi nedostatci i krivnje? Prvi je povijesni čelnik bio Adenauer. (...) Drugi povijesni čelnik više nije demokršćanin nego
ITALIJA
LA STAMPA
10. IV. 2000.
Njemačka, tko se boji Kohla i Brandta?
"Jučer su u Essenu njemački demokršćani službeno započeli
razdoblje nakon Kohla. Kongres CDU-a trebao bi izabrati
nasljednika velikog kancelara, pogođenog skandalom nezakonitih
financiranja. To je događaj koji se ne tiče samo Njemačke, nego,
zbog temeljne važnosti koju ima Njemačka, i cijele Europe. Naravno,
sada su na vlasti socijaldemokrati, uz potporu Zelenih, no od toga
kako će CDU uspjeti izići iz krize ovisi ustroj čitave savezne
republike, s velikim posljedicama za buduće scenarije Europske
unije. (...) Tema je: hoće li ovi novi čelnici,
četrdesetogodišnjaci ili nešto malo stariji, znati biti na visini
velikih vođa koji su im prethodili? To je tema koja se u osnovi tiče
i čelništva lijevoga centra (Schroeder, Fischer) koje je samo nešto
starije, i čiji je dolazak također označio zaokret. Dakle tema se
može ovako uopćiti: hoće li novi čelnici moći izdržati usporedbu s
povijesnim čelnicima njemačke demokracije, kakvi god bili njihovi
nedostatci i krivnje? Prvi je povijesni čelnik bio Adenauer. (...)
Drugi povijesni čelnik više nije demokršćanin nego
socijaldemokrat, Willy Brandt, početkom sedamdesetih, koji je na
neki način zaokružio Adenaurovo otvaranje prema zapadu jednom
'istočnom politikom' (Ostpolitik), koja nikada nije bila ustupak
sovjetskom totalitarizmu, nego je imala veliku moralnu zaslugu
iskupljujući se za nacističku prošlost dirljivim isprikama
narodima koji su bili njezine žrtve. Još jedan povijesni čelnik bio
Helmut Schmidt, koji je s Giscardom d'Estaignom ostvario
francusko-njemačku pomirbu, jedan stup, jednu osovinu, europske
izgradnje, a koju su već bili potvrdili Adenauer i De Gaulle 1963. I
na kraju Helmut Kohl, koji je uz pomoć Mitterranda uspio ostvariti
'neostvarivu misiju', istodobno promičući jedinstvenu europsku
valutu i ponovno njemačko ujedinjenje. Niti jedan od tih vođa nije
bio bez mrlja, i prije eksplozije slučaja Kohl financiranje stranka
uvijek je bilo sumnjivo, a Brandt je morao odstupiti jer je među
svoje osoblje primio jednog komunističkog špijuna. No svi su oni
bili politički hrabri i njihove su odluke napravile povijest
Njemačke i Europe. Hoće li Angela Merkel (prva žena na čelu jedne
velike njemačke stranke) i Fridrich Merz i drugi, uspjeti vratiti
ugled stranke, ispravljajući njezine greške, a nastavljajući se na
njezine zasluge? I hoće li i Schroeder biti na visini Brandta i
Schmidta? Postoje drugačiji znakovi, koji nisu svi i umirujući. No
po tom će mjerilu, po tome što će istodobno znati napraviti za
Njemačku i Europu, u jednom složenom trenutku, a ne po taktikama u
vezi s vlasti, biti ocjenjivane nove upravljačke skupine", piše
Aldo Rizzo.