BE LE SOIR 19.4.RAZG.S GLUCKSMANNOM

BELGIJA LE SOIR 19. IV. 2000. Andre Glucksmann Alain Delaunois razgovarao je s francuskim piscem i filozofom Andreom Glucksmannom o zločinima u Čečeniji i o šutnji međunarodne zajednice koja ih je pratila: " - Zajedno s redateljem Romainom Goupilom sročili ste proglas pod nazivom 'Užas hara Europom' koji je potpisalo dvjesto intelektualaca i umjetnika iz Europe i Amerike. U njemu ustajete protiv zločina koje su Rusi počinili nad Čečencima. = Trebamo se sjetiti koliko je deklaracija bilo potrebno, a koje smo dugo očekivali, protiv Miloševića nakon 1991. kako bi se zaustavili pokolji koje su činili Srbi. Ono što se događa u Čečeniji očito je gore od onoga što se događalo u bivšoj Jugoslaviji. Od prijestolnice Groznog koji je imao oko četiristo tisuća stanovnika, nije ostao ni kamen na kamenu. Na europskom prostoru nema takvog primjera da je neki grad potpuno uništen, nakon Varšave 1944. Naš je odgovor užas zbog tih zločina koji su nedvojbeno zločini protiv čovječnosti: bombardirati grad od rujna do prosinca - siječnja sa 10, 20, 30, 40 tisuća civila, prema prosudbi samih Rusa. Bijedni ljudi koji nisu imali novca da kupe svoj odlazak, djeca, bolesnici, invalidi, trudnice, starci... - Ruska vlada tvrdi da je riječ o borbi protiv čečenskog terorizma. = Ne. Riječ je o zločinima protiv čovječnosti, o tome da se uništi bilo koji Čečenac, civil, borac ili terorist, bez razlike. Ruski su generali odlučili da će u Groznom ubijati samo zato što je netko stanovnik Groznog. Kada bi uime borbe protiv terorizma europske vlade činile isto, kakvu bi to bunu izazvalo! Španjolska vlada u Baskiji, Tony Blar protiv IRA-e u Belfastu... Svi bi se zgražali. U Čečeniji je borba protiv terorizma samo izlika. Putinu se dopušta ono što je za nas nedopustivo, da se prema Čečencima ponaša kao prema drugorazrednim osobama: oni nisu ljudska bića, oni su to zaslužili. To je uistinu sramotno i pobija same razloge koji su se rabili protiv Miloševića i protiv Haidera u Austriji. - Ne temelji li se šutnja Europe na povratku ravnoteže između Istoka i Zapada gdje svatko čuva svoje područje utjecaja iz straha od nuklearnog oružja onog drugog? = Da, istina je, to je poticanje širenju nuklearnog oružja. To je poziv svim tiranima na planetu da što prije uskladište oružje za masovno uništavanje. Dobar dan, pustoši! - Europa se dakle odveć plaši Vladimira Putina? = Da, no ne može se sve tumačiti strahom i nuklearnim odvraćanjem. Staljina se ipak uspjelo zaustaviti. Brežnjevu su nametnuti Helsinški sporazumi. Ako smo odlučni i jasni, ako kažemo ono što mislimo, Putina možemo zaustaviti. No trebamo se odlučiti između Putina koji ima slobodne ruke i osjeća da može zlostavljati Čečence i Putina koji se osjeća pomalo sputanim. Ako želi zajmove, neka poštuje međunarodne ugovore, ratno pravo i ljudska prava... U protivnom, neka ga se izbaci iz međunarodnih ustanova i neka bude po strani. - Mislite da se tako potvrđuje postojanje Europe? = Europa je izgrađena za stotinu godina zahvaljujući trostrukom odbijanju: Hitlerova fašizma, Staljinova totalitarizma i zapadnog kolonijalizma. Dopustiti Putinu da nastavi, znači nijekati te vrijednosti i sudjelovati u zločinima koje on čini. Najvažnije je iskreno razgovarati i reći da je zločin ipak zločin. Treba podupirati odvažne savjesti u Rusiji koje se zauzimaju za mir u Čečeniji i za slobodu u Rusiji. Mislim na novinara Babickog, na čelnika ruske udruge Memorial Čerkasova, na neke izaslanike koji su se usudili usprotiviti ratu u Čečeniji. - Vašoj se peticiji pridružilo više od dvjesta osoba iz desnice kao i iz ljevice, što je dosta rijetko... = Da: Jean d'Ormesson, Noam Chomsky, Cohn-Bendit, Guenter Grass, Godard, John Le Carre, Jean-Francois Revel, Umberto Eco, Francois Fejto, nobelovac Claude Simon, Papini prijatelji u Varšavi... Zašto takva zauzetost? Zato što danas osjećaj užasa znatno nadilazi granice intelektualnih krugova. U Francuskoj 60 posto ljudi smatra da se ne čini dovoljno da bi se zaustavila ta patnja. Najgore je što to mišljenje, na žalost, ne dijele naše vlade. Stoga se ponovno nazire stvaran i pogibeljan jaz između javnog mišljenja, umjetnika i intelektualaca, s jedne, i političara, s druge strane. Uime realizma pregovara se s Putinom preko leđa Čečenaca. Krvlju se potvrđuje partnerstvo, ponajprije gospodarsko, između Europe i Rusije. To nije samo nerealno, nego potiče najgore nagone novoga ruskog predsjednika."