US 9. IV. NYT ANTIAMERIKANIZAM

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 9. IV. 2000. Europljani Amerikancima nalaze sve više mana Suzanne Daley piše: "Pročitajte samo naslov nove knjige Noela Mamerea i bit će vam jasno njegovo gledište: 'Ne hvala, Ujače Sam'. Mamere, glasan ali ne baš ekstreman član francuskoga parlamenta, posvetio je čitavu knjigu tvrdnji da je Amerika ovih dana tegobno društvo. Ona ima rekordan broj naoružanih građana. Prihvaća smrtnu kaznu, odbija siromašne kad im treba liječnička pomoć, a američki zakonodavci nisu uspjeli odobriti zabranu nuklearnog oružja. Pa ipak, kaže Mamere, Sjedinjene Države se prave važne i žele da ih čitav svijet slijedi. U ovom trenutku, kaže on u zaključnom poglavlju svoje knjige, 'primjereno je biti potpuno antiamerički raspoložen'. U Francuskoj, zapravo u Europi, Mamere nije osamljen u kritiziranju Sjedinjenih Država. Prošećite francuskom knjižarom ovih dana i pronaći ćete knjige upečatljivih naslova ('Svijet nije trgovačka roba', 'Tko ubija Francusku? Američka strategija', 'Američki totalitarizam' i tako dalje) koje osuđuju Ameriku - od stvaranja društva kojim vlada profit do opisa Sjedinjenih Država kao nekontrolirane sile na putu da zavlada svijetom. Knjige su tek jedan znak onog što stručnjaci smatraju sve većim antiamerikanizmom. Sve češće, Europljani o Americi pričaju kao o prijetećoj, čak opasnoj sili koja želi svijet prekrojiti po svojoj mjeri. I, poput Mamerea, mnogi članovi europske političke, kulturne i intelektualne elite koriste jednu vrstu moralnog računala kako bi osudili američki model kao izrazito manjkav. Zbijanje šala na račun Amerike uvijek je bila europska razbibriga, posebno među Francuzima. U prošlosti su se Amerikancima smijali kao budalama u bermudama, koji strance zovu po imenu i ne znaju ništa o dobrom životu. No današnje kritike daleko su od zabavnih osvrta na prehrambene rituale. Stručnjaci kažu da te kritike odlikuju ogorčenost i element straha koji nikad prije nije bio prisutan. 'S padom Berlinskoga zida, Amerika je ostala jedina supersila', kaže Stephane Rozes, glavni direktor kompanije CSA Opinion, koja provodi mnoga ispitivanja javnog mnijenja. 'Postoji dosta straha da će snaga američkog gospodarstva ne samo nametnuti gospodarske, već i društvene promjene. Ono što oni vide jest Amerika koja je kadra nametnuti svoje vrijednosti, a to nisu vrijednosti u koje Europljani vjeruju.' Europljani vide prijetnju u širokom nizu nedavnih događaja. Daleko od toga da američko uključenje na Kosovu smatraju rukom potpore od preko Atlantika, primjerice, mnogi Europljani to smatraju američkom manipulacijom NATO-a. A ponižavajuća činjenica da intervencija ne bi bila moguća bez američke zračnih snaga samo je donijela percepciju američke vojne superiornosti i europske manjkavosti. No sumnjičavost je izrazita i na drugim područjima. Clintonovo navijanje - primjerice, njegovo opetovano opisivanje Sjedinjenih Država kao 'nezamjenjive' zemlje - ovdje zvuči prijeteće. A nedavne razmirice, poput prošlogodišnje američke odluke o nametanju uvoznih poreza na robu poput sira Roquefort i guščje jetre jer Europljani nisu željeli hormonima tretiranu govedinu, samo hrani europsko stajalište da je Amerika nasilna. Ovih se dana u Europi Svjetska trgovinska organizacija - koja je odobrila američki potez - smatra oruđem američkih interesa. Zamisao da Sjedinjene Države već koriste svoje velike satelitske i špijunske mreže za industrijsku špijunažu ovdje se spremno prihvaća, kao što je pokazala nedavna rasprava u Europskoj uniji o elektronskom sustavu nadgledanja Echelon. Sjedinjene Države poriču optužbe, ali europski blok još razmišlja o istrazi. Opet, veličina i doseg sustava nadzora zasjenjuju europski. Čak i nedavni debakl o pitanju glavnog direktora MMF-a kod nekih je Europljana pojačao osjećaj da Sjedinjene Države mogu sve što žele. U Washingtonu su vladini dužnosnici dali do znanja da se suprotstavljaju prvom njemačkom kandidatu jer, rekli su oni, nitko u Europi nije želio obaviti prljav posao isticanja njegove nedoraslosti. Ta inačica događaja ovdje nije dobila previše pozornosti. U Njemačkoj je američko pravo veta izazvalo podmukle primjedbe. 'Otkrili smo da supersila vidi svoju globalnu ulogu ne samo na vojnom polju već i u određivanju pravila globalizacije putem MMF- a', proglasio je Michael Steiner, glavni diplomatski savjetnik kancelara Schroedera, usred spora. Sasvim sigurno, prosječan Europljanin prihvaća dosta toga što stiže iz Sjedinjenih Država. Prihvaća se američka glazba, moda, pa čak i (iako to u Francuskoj nitko ne voli priznati) brza hrana. Tjedni popis bestselera pokazuje da više od polovice najbolje prodavanih romana u Francuskoj čine prijevodi američkih knjiga. Puno je pritužba zbog odljeva mozgova, jer mladi ljudi odlaze u Silicijsku dolinu i drugdje u Ameriku, kako bi imali bolje izglede. No u isto vrijeme, sve je jače i gledište o Sjedinjenim Državama kao ratobornoj zemlji. Ispitivanja javnog mnijenja koja je provela CSA posljednjih nekoliko godina govore da Europljani imaju neka ekstremno negativna stajališta prema Sjedinjenim Državama. U travnju prošle godine, 68% Francuza reklo je da ih brine američki status supersile. Samo je 30% njih reklo da preko Atlantika postoji nešto što cijene. Šezdesettri posto reklo je da se ne osjećaju bliskim Amerikancima. Još jedno ispitivanje kompanije CSA, provedeno u rujnu 1998., usporedilo je stajališta Nijemaca, Španjolaca, Francuza, Talijana i Britanaca prema Sjedinjenim Državama, i utvrđilo da i oni gaje duboke sumnje. Čini se da Talijani najviše cijene Ameriku. No i oni su pokazali sumnju u američki model. Između 57% i 60% njih reklo je da su američka demokracija i gospodarstvo vrijedni priznanja. No 56% do 62% smatra da se Talijani ne bi smjeli ugledati na Ameriku u načinu života ili kulturi. (...) U nekim društvenim pitanjima, Sjedinjene Države i Europa zaista idu u suprotnim smjerovima. Pitanje koje privlači dosta pozornosti jest smrtna kazna, koja je ili ukinuta ili obustavljena kod svih članica Europske unije. Predstojeća smaknuća često se ovdje smatraju primjerom barbarizma, a američki diplomati kažu da ih bombardiraju pitanjima o njima. Činjenica da su se mnoga nedavna smaknuća dogodila u Teksasu također toniraju - negativno - gledišta europskih komentatora prema guverneru Georgeu W. Bushu. No drugi se aspekti Amerike također kritiziraju. Esejisti vole opisivati beskućnike, žene u zatvoru prisiljene roditi u lisicama, drogu, policijsko nasilje, rasizam i ono što smatraju puritanizmom koji upada u tuđe živote, a najbolji je primjer slučaj Monice Lewinsky. 'Amerika nikad nije bila tako voljena i tako omražena', kaže romanopisac Pascal Bruckner, koji je također pisao o antiamerikanizmu. 'No na neke načine Amerika bi trebala biti zadovoljna. Ruse ne osuđujemo zbog nedostatka morala. Nije nas briga. Oni nisu važni.' Felix Rohatyn kaže da osjeća kako se stajališta mijenjaju otkad je stigao u Pariz kao američki veleposlanik 1997. 'Danas antiamerikanizam ne obuhvaća specifičnu politiku poput sankcija Iranu, već osjećaj da globalizacija ima američko lice i da predstavlja opasnost za europsko i francusko stajalište prema društvu', rekao je Rohatyn u intervjuu. 'Postoji osjećaj da je Amerika tako iznimna sila da može slomiti sve što joj stane na put. Sad se više radi o frustraciji i tjeskobi nego čistom antiamerikanizmu.' Rohatyn, poput mnogih drugih, kaže da je teško izmjeriti posljedice takvog stajališta, iako ih bez sumnje ima mnogo. (...) Neki Amerikanci vjeruju da je dio problema to što globalizacija znači više Amerikanca koji posluju u inozemstvu služeći se metodama koje ne odgovaraju Europljanima. Ti Amerikanci kažu da pokušavaju skratiti raspravu i vrednuju brze odluke. Europljani su skloni uzeti više vremena i tražiti konsenzus. No Francuzi i drugi Europljani često spominju američki nedostatak znanja o svemu europskom i njihovu nespremnost na učenje kao glavni otežavajući čimbenik. (...) Mamereova knjiga, napisana u suradnji s Olivierom Warinom, nije objavljena u Americi, niti se očekuje da će biti. 'Bilo bi odlično kad bi oni pročitali dio ovog što mi pišemo, no to se neće dogoditi', rekao je on. 'Bilo bi odlično kad bi oni vidjeli kako izgledaju odavde. No oni nisu zainteresirani. Amerikanci su tako sigurni u sebe. Misle da su najbolji na svijetu, da su mnogo ispred svih i da svi trebaju od njih učiti.'"