GLAS KONCILA: CRKVA U DOUŠNIČKOJ MREŽI

ZAGREB, 9. svibnja (Hina) - Najodgovorniji ljudi Crkve u Hrvata, za koje nije isključeno da imaju iscrpne informacije o djelovanju tajne policije i njezine doušničke mreže u samoj našoj Crkvi za vrijeme komunističkog režima, danas zbog te činjenice nemaju razloga posebno problematizirati ta pitanja ili posebno sankcionirati uhvaćene u doušničku mrežu, piše u zaključku redakcijskog komentara najnovijeg broja Glasa Koncila "Crkva u doušničkoj mreži".#L# Osvrćući se na novinske napise o internom dokumentu o rekonstrukciji Službe državne sigurnosti SRH od 1980. do 30. svibnja 1990., Glas Koncila napominje kako Crkva "nije imala tajna koje bi tajna policija mogla provaliti i postići kakav uspjeh". "Crkva je u to olovno doba samim svojim opstankom bila nesavladivi bedem obrane ljudskog dostojanstva, prava na slobodno uvjerenje i mišljenje, obrane dostojanstva u onoj državi potlačenoga hrvatskog naroda", piše list. "Oni uhvaćeni u doušničku mrežu tajne policije iz kleričkih redova, koji su obično bili žrtve jer su bili uhvaćeni u nekoj svojoj ljudskoj slabosti, već su zacijelo dovoljno kažnjeni strahovanjem hoće li se otkriti to njihovo nečasno djelovanje", napominje Glas Koncila. "No, da ti ljudi iz kleričkih redova, kojima bi danas trebalo oprostiti, pogotovo ako nitko zbog njihova nečasnog djelovanja nije morao posebno trpjeti, nisu bili izdajice koji bi zaslužili prezir i kaznu, već je davno isticao pokojni zagrebački pomoćni biskup Đuro Kokša," podsjeća katolički tjednik Glas Koncila i dodaje kako je on "tvrdio da je takva nečasna kolaboracija svećenika ili redovnika bila moguća samo pod uvjetom da im je tajna služba dopuštala da od njihova cjelokupnog djelovanja 80 posto bude časno crkveno djelovanje, a ostatak se dijelio tako da je 10 posto njihova ukupnog djelovanja bilo činjenje onoga što su tajni agenti tražili, a preostalih 10 posto nečinjenje onoga što su agenti tražili da se ne čini", piše Glas Koncila u broju od 14. svibnja. (Hina) pp mc