IT-24. IV.-LA STAMPA- TALIJANSKA VLADA

ITALIJA LA STAMPA 24. IV. 2000. Država nije u ostavci "Povoljne reakcije međunarodnoga tiska na povjeravanje dužnosti Giulianu Amatu ne ovise samo o njegovu nedvojbenom osobnom ugledu. Postoji jedan trajniji razlog, moglo bi se kazati strukturalan, koji se u našim unutarnjim političkim raspravama nedovoljno vrednuje. Ako bi poraz lijevoga centra na regionalnim izborima uistinu izazvao prijevremene izbore, iz toga bi proizišao vrlo težak presedan za unutarnju stabilnost, no, poglavito, za našu vanjsku vjerodostojnost. U glavnim zapadnim zemaljama već je na snazi decentralizirani sustav, i razvijeniji i političkiji od našeg, dovoljno je sjetiti se parlamenata Škotske i Velsa, no nitko ne bi ni sanjao da zatraži prijevremene izbore na državnoj razini zbog promjene većine na lokalnim izborima. Na jednim ili više lokalnih izbora. Sama bojazan da bi to mogao postati još jedan element nestabilnosti Italije, koja je jedva s mukom ponovno izgradila vrijednu, ali krhku vjerodostojnost na tom području, utvrdila bi negativne reakcije, kojih su komentari tiska prije povjeravanja dužnosti Amatu bili samo ogled. Nije slučaj da se rade tragedije. Svaka zemlja, ne samo naša, na sebi nosi neki samo djelomično utemeljen stereotip. Jako je važno da ga se ne potvrđuje. Kao što je Boris Biancheri napomenuo upravo u La Stampi, postoje razne moguće mjere za ublažavanje negativnih međunarodnih učinaka unutarnje nestabilnosti, ako se oni već ne uspijevaju smanjiti. Primjerice, nema nikakva razloga zašto Parlament ne bi mogao nastaviti autorizirati ratifikacije sporazuma i ugovora koje obvezuju državu, pa i uz vladu u ostavci. Kao što je sprječavanje iste te vlade da parlamentu podnosi izvješća glede pitanja vanjske politike, dok ju zapravo nastavlja voditi, formalističko pretvaranje. Uoči rata na Kosovu došlo se do apsurda da se vladi koja je izgubila povjerenje dopustilo da se priključi odluci NATO-a o intervenciji, ali bez glasovanja i parlamentarne rasprave. Ipak se, tada kao i danas, u slučaju krize, s tim oslabljenim ovlastima vlade, a ne parlamenta, uvijek donose žurne odluke u vanjskoj politici", piše Giangiacomo Migone.