RFI-PREGLED TISKA-27-4

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - BBC 27. IV. 2000. Pregled tiska "'Le Figaro' danas pozornost posvećuje događajima u Srbiji. Riječ je o člancima 'Miloševićev ispad' i 'Grabežni režim', oba na tragu prekjučerašnjeg ubojstva u Beogradu, direktora JAT-a Živorada Petrovića. U prvome se naglašava činjenica da je ubijeni direktor JAT-a bio blizak obitelji Milošević, posebno Miri Marković. Iako su državni mediji listom ponudili objašnjenje da se radi o državnom terorizmu inozemnog porijekla, u listu se navodi izjava anonimnog Beograđanina koji kaže: 'Netko igra očajnu šahovsku partiju, žrtvujući sve figure i pijune. Na koncu ostat će na ploči jedino kralj i kraljica'. Međunarodno izoliran, optužen od Haaškoga suda, uhvaćen u koštac sa slabom ali upornom oporbom, Milošević nema, ocjenjuje list, pravog izbora da se održi na vlasti, no da oko sebe širi pustoš, povećavajući pritisak na one koji mu prijete, makar bili iz njegove vlastite okoline. 'Le Figaro' se poziva na beogradski tjednik 'Vreme', koji piše da je broj onih koji prijete Miloševiću sve veći, čak i na vrhu vojske. Pa se spominju generali - Grahovac, član glavnoga stožera, i general Martinović, bivši zapovjednik Druge armije - koji su pristupili crnogorskom vodstvu. U članku 'Grabežni režim', Rene Girrard pita se na samom početku hoće li Srbija napokon jednoga dana imati mira. Kao da ekonomska kriza, međunarodna izolacija i priljev prognanika s Kosova nisu dostatni, pa je ova mala zemlja sada pogođena i gangsterskim ratom. Ali, situacija je danas u Beogradu ozbiljnija od one u Chicagu u vrijeme prohibicije, tvrdi novinar. Smaknuća nasred ulice ne ciljaju sitne preprodavače, već visoke dužnosnike režima, danas ili jučer povezane s predsjedničkom obitelji, na vlasti već 12 godina. Podsjećajući na niz tih ubojstava, posebno se naglašava činjenica da policija, čiji su efektivi u prosjeku četiri puta brojniji nego u Francuskoj, ne nalazi nikada ni najmanjega traga, još manje krivce ili naručitelje. Girrard, međutim, baca svjetlo na način na koji se vrši privatizacija u Srbiji. Najčešće primjenjivana formula je sljedeća - imenovanje režimu ili predsjedničkoj kliki nekoga bliskog na čelo poduzeća ili ustanove koja se želi privatizirati, te iznošenje negativne, katastrofalne bilance što omogućuje privatizaciju po smiješno niskoj cijeni. Opasnost takvog režima, naglašava novinar, leži u osjećaju da podjela kolača nije pravedna, osjećaju što je raširen među moćnim aparatčicima uvijek spremnim na osvetu. Obnašanje vlasti u Srbiji sve više počiva na ludoj utrci za novcem. Državna poduzeća i uvozni monopoli potrošnih dobara rezervirana su za članove vodstva SPS-a i JUL-a, koji vodi Mira Marković. I oporba kakvu predstavlja Vuk Drašković ima pravo na kolač, naročito kad ostaje unutar, s režimom dogovorno definiranih granica ponašanja, ističe list. I u zaključku Girrard ustvrđuje: 'Živeći u bijedi, stanovništvo je već zgađeno zbog grabeži ionako skromnoga nacionalnog bogatstva u korist malobrojne elite, koja je bez ikakve grižnje savjesti s komunizma prešla na nacionalizam i sada na bussines'". (RFI)