GB 6. - 12. V. ECC EURO

VELIKA BRITANIJA THE ECONOMIST 6. V. 2000. Podcijenjeni "(...) 3. svibnja euro je pao ispod 90 centi, gotovo četvrtinu ispod vrijednosti s koje je pokrenut početkom prošle godine. Za to je djelomično kriv pesimizam prema europskom gospodarstvu u usporedbi s američkim. No mnogi također okrivljuju i loše upravljanje Europske središnje banke. Europskoj središnjoj banci, kažu kritičari, nedostaje transparentnost i u ciljevima i u načinu na koji odlučuje o kamatnim stopama. Mnogi tvrde da su proturječne izjave dužnosnika, bilo o euru ili o kamatama, zbunile financijska tržišta i potkopale vjerodostojnost Europske središnje banke. Američka je središnja banka, nasuprot tome, mnogo transparentnija i točno zna što radi. Pa ipak je sve to malo čudno. Europska središnja banka zasigurno ima komunikacijskih problema. No optužbe o nedostatku transparentnosti, nejasnim ciljevima i unutrašnjim podjelama jednako, ako ne i više, vrijede za američku središnju banku. Promislite o tvrdnji da je monetarna strategija Europske središnje banke zbrkana. Ona, zapravo, ima dvije mete: upravljanje inflacijom i rast novčane ponude. Što ako se novac i inflacija kreću u različitim smjerovima? No Europska središnja banka barem ima jasno definiran nalog cjenovne stabilnosti. Američka uopće nema inflacijske mete. Stoga osnova za odlučivanje o kamatama u američkoj središnjoj banci teško da je jasna. A što je s drugom optužbom, da je odlučivanje u Europskoj središnjoj banci neprozirno? Istina je da ona ne objavljuje zapisnik sa svojih sastanaka; američka Banka, za razliku od toga, objavljuje sažetak memoranduma otprilike šest tjedana prije sastanaka. No mjesečne tiskovne konferencije, na kojima predsjednik Europske središnje banke Wim Duisenberg objašnjava odluke, slične su brzom sažetku. Možda je to bolje od objavljivanja pažljivo uređenih sažetaka tjednima unaprijed. Američka središnja banka nikad ne održava tiskovne konferencije nakon promjena kamatnih stopa i, za razliku od Duisenberga, Alan Greenspan, njezin čelnik, nikad ne daje službene intervjue. Da stvari budu još manje jasne, Greenspan je izražavanje nejasnim bankarskim jezikom pretvorio u umjetnost. 'Znam da vjerujete kako razumijete ono što mislite da sam rekao, no nisam siguran da shvaćate da ono što ste čuli nije ono što sam ja mislio', rekao je on nekim ekonomistima s Wall Streeta prije nekoliko godina. Treća velika optužba jest da je politika Europske središnje banke razjedinjena. Ipak, budući da monetarna politika nije egzaktna znanost, takva su razilaženja savršeno zdrava. Američka je banka jednako podijeljena, ali Greenspanova prevlast sprječava pobunu kolega koji se ne slažu sa slabom monetarnom politikom. Dva istaknuta protivnika su Larry Meyer, guverner Banke, i Jerry Jordan, predsjednik clevelandskog odsjeka Banke. U svojim govorima i člancima obojica odaju dojam da misle kako je trebalo brže povećati kamatne stope. Na kraju će se i europska i američka središnja banka ocjenjivati po svojoj sposobnosti da obuzdavaju inflaciju. Prema sadašnjim rezultatima, Europska središnja banka je u tome bolja. (...) Mogli biste zaključiti da je Europska središnja banka vjerodostojnija od američke. Na žalost, ona ima dva nedostatka. Ona nema prošlosti pa joj je teže objasniti svoje odluke. I nema na čelu svetačkog Alana Greennspana. Greenspan je nesumnjivo odličan u svom poslu. No on je imao sreće: nalazi se na čelu u vrijeme svjetskog pada inflacije. Njega neki (The Economist je među njima) žestoko kritiziraju što nije učinio više da spriječi financijski balon i popratnu financijsku i gospodarsku neravnotežu. Njegova slava još može potamniti, ali zasad su ulagači uvjereni da će on biti kadar osigurati spašavanje, i da će američko gospodarstvo i dalje ostavljati europsko iza sebe. Dokazi o rastu inflacije, i potreba za većim povećanjem kamatnih stopa nego što tržišta očekuju, otežat će taj zadatak. A ako ga Greenspan ne obavi kako treba, ulagači bi mogli uskoro početi tretirati dolar s prezirom koji sad čuvaju za euro", piše uvodničar lista.