NEW YORK, 27. travnja (Hina/Reuters) - Jesu li sjećanja iz djetinjstva jednako jasna kao i ona koja nastaju kasnije? Ekipa istraživača tvrdi da je intuitivan odgovor točan: "Ljudi se doista slabije sjećaju onoga što im se dogodilo u
djetinjstvu", tvrdi dr. Nora S. Newcombe sa Sveučilišta Temple u Philadelphiji.
NEW YORK, 27. travnja (Hina/Reuters) - Jesu li sjećanja iz
djetinjstva jednako jasna kao i ona koja nastaju kasnije? Ekipa
istraživača tvrdi da je intuitivan odgovor točan: "Ljudi se doista
slabije sjećaju onoga što im se dogodilo u djetinjstvu", tvrdi dr.
Nora S. Newcombe sa Sveučilišta Temple u Philadelphiji. #L#
Dr. Newcombe je objasnila da su "psiholozi u zadnje vrijeme
nastojali dokazati da djeca predškolskog uzrasta pa čak i vrlo mala
djeca imaju sjećanja. S tim se slažemo, samo mislimo da se njihovo
pamćenje može precijeniti u nastojanju da se otkrije ikakvo
pamćenje".
Kako bi pomnije ispitali pojavu koja je nazvana "amnezijom
djetinjstva" (nesposobnost da se točno prisjetimo određenih
događaja iz ranog djetinjstva), dr. Newcombe i njezini kolege
ispitali su rezultate prijašnjih istraživanja uspomena iz
djetinjstva, izvješćuje časopis "Current Directions in
Psychological Science".
Istraživači su otkrili da "nisu maglovita samo verbalna sjećanja iz
djetinjstva, nego i vizualno pamćenje poznatih lica". Oni,
međutim, dodaju da se djeca sjećaju nekih stvari s točnošću koja
isključuje slučajnost.
Iako su događaji iz djetinjstva većinom zaboravljeni, oni ipak
utječu na život pojedinca, kazala je dr. Newcombe.
Kada je riječ o zaboravljenim uspomenama, osoba može "i dalje
osjećati njihov utjecaj, bar ponekad, u obliku boljeg opažanja kad
se susretne s nečim što je već prije vidjela", kazala je dr.
Newcombe. Ona misli da je ovo bitno "jer donosi znanstvenu potvrdu
koja ide u prilog teoriji da 'tijelo pamti' neke prošle događaje".
Istraživači ističu da u djetinjstvu nisu sva sjećanja ista. Kao
primjer navode "semantičko pamćenje" činjenica i riječi. Vrlo mala
djeca lako nauče tisuće riječi i koncepata koji su povezani s njima,
a koji čine jezik. "Oni samo nisu jednako vješti u kodiranju i
zadržavanju epizodnog pamćenja, odnosno, u pamćenju određenih
događaja ili određenih podražaja koji se događaju u određenom
kontekstu", izvješćuju istraživači.
Kombinacija pamćenja i konteksta zahtijeva, čini se, dobro
razvijen prefrontalni korteks, dio mozga koji je povezan s mnogim
funkcijama, uključujući kratkotrajno pamćenje i donošenje odluka.
Dr. Newcombe tvrdi da su ona i njezini kolege "otkrili neke
činjenice koje potvrđuju teoriju da je poboljšanje pamćenja u
predškolsko doba povezano s razvojem prefrontalnih područja
mozga".
"To je bitno jer potiče istraživanja interakcije prirode i odgoja u
razvoju, a moglo bi nam pomoći da objasnimo i druge aspekte
kognitivnog i društvenog razvoja, kao i njihove veze", objasnila je
dr. Newcombe.
(Hina) car dgk