IT-dužnosnici-ostavke IT-19. IV.-CORRIERE-D'ALEMINA OSTAVKA ITALIJACORRIERE DELLA SERA19. IV. 2000.Uspon i pad jednog premijera"Čast pobjeđenima. D'Alema je svojim odlaskom pokazao brzinu za koju nismo vjerovali da je sposoban. Ne
namjeravamo ovdje raditi bilancu njegove godine i pol vladanja, koja će, gledana unatrag, izgledati pozitivnija, ili manje negativna no što je izgledala dok se odvijala. (...)Ne znam skriva li D'Alema neku nostalgiju za stranku-crkvu, od koje je kao mladić dobivao glasove. Bilo bi to i razumljivo i prihvatljivo. No svijest o njezinoj nepovratnosti kod njega je bila iskrena. Bude li se, nakon što napusti vladu, vratio stranci (što je teško ostvariva i nepredvidljiva operacija), to zasigurno neće biti zato da bi obnovio Talijansku komunističku partiju. Njegov način izlaska iz vladine palače, gdje zna da se ne može vratiti, govori jasno, i jezikom koji nije komunistički.Gdje je progriješio? Prevelika tema, za ovaj prostor, koja je za stručnjake, a ne za vanjske promatrače poput mene. Sigurno je pogriješio podcjenjujući 'pokriće' koje su mu davali Prodi i 'Ulivo' u zemlji u kojoj riječ 'komunist', makar ispred sebe imala
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
19. IV. 2000.
Uspon i pad jednog premijera
"Čast pobjeđenima. D'Alema je svojim odlaskom pokazao brzinu za
koju nismo vjerovali da je sposoban. Ne namjeravamo ovdje raditi
bilancu njegove godine i pol vladanja, koja će, gledana unatrag,
izgledati pozitivnija, ili manje negativna no što je izgledala dok
se odvijala. (...)
Ne znam skriva li D'Alema neku nostalgiju za stranku-crkvu, od koje
je kao mladić dobivao glasove. Bilo bi to i razumljivo i
prihvatljivo. No svijest o njezinoj nepovratnosti kod njega je bila
iskrena. Bude li se, nakon što napusti vladu, vratio stranci (što je
teško ostvariva i nepredvidljiva operacija), to zasigurno neće
biti zato da bi obnovio Talijansku komunističku partiju. Njegov
način izlaska iz vladine palače, gdje zna da se ne može vratiti,
govori jasno, i jezikom koji nije komunistički.
Gdje je progriješio? Prevelika tema, za ovaj prostor, koja je za
stručnjake, a ne za vanjske promatrače poput mene. Sigurno je
pogriješio podcjenjujući 'pokriće' koje su mu davali Prodi i
'Ulivo' u zemlji u kojoj riječ 'komunist', makar ispred sebe imala
'eks' ili 'post', izaziva krize preosjetljivosti koje se ne mogu
nadzirati.(...)
No priznajmo mu što mu treba priznati. Počevši od zasluge što nam je
dao vladu koja je, uz neku iznimku, postigla dobre rezultate radeći
ozbiljno, bez utrka u isticanju i pokazivanju. (...)
Točno 20. travnja prošle godine, na njegov pedeseti rođendan,
D'Alema me pozvao u Plazzo Chigi. Bio je to drugi i posljednji put
što sam ga vidio. Pitao sam ga (netko se sjeća): 'Zabavlja li vas
posao predsjednika?'. 'Prilično', odgovorio mi je. No bio je to
jedan od onih odgovora koje Englezi zovu 'understatement': taj ga
je posao zabavljao jako puno, i siguran sam da ga nerado napušta. No
ja koji rođendan imam samo dva dana nakon njega, s malom razlikom da
ja imam četrdeset godina više nego on, mogu mu reći, da sam, u
četrdeset godina, vidio mnogo uskrsnuća. Ovisi o tome kako se
umire.
A meni se čini da on to čini na najbolji način", piše Indro
Montanelli.