IT-19.IV.LA STAMPA-D'ALEMINA OSTAVKA

ITALIJA LA STAMPA 19. IV. 2000. Izbjegnimo sramote u inozemstvu "Tko gleda Italiju izvana, činjenica da su lokalni izbori doveli do ostavke, još uvijek odbijene, premijera, do snažnih napetosti unutar vladajuće većine (...) do rizika da se provede jedno razdoblje s izvršnom vlašću koja je krhka unutar sebe i izložena napadajima oporbe koja osjeća da se nalazi nadohvat vlasti, bit će samo potvrda posebnosti i nepredvidljivosti talijanskoga političkog sustava. Je li nerealno nadati se da, kako bi se prevladalo to razdoblje, koje će, kako god se stvari razvijale, biti zamršeno, i koje bi nas moglo voditi od jedne do druge neizvjesnosti, sadašnja većina i sadašnja oporba dogovore neku vrstu sporazuma koji bi vanjsku politiku zaštitio od promjenjivih zbivanja? Ne zato što nova politička većina, koju je izravno izabrao narod, ne bi imala pravo i u vanjsku politiku uvesti svoju specifičnu viziju stvari. Svaka zemlja ima se pravo izražavati prema svojem uvjerenju sve dok poštuje međunarodno potpisane sporazume. Ono što jedna zemlja ne može učiniti jest da se uopće ne izražava, ili da se izražavo nesigurno i proturječno, te ako to čini često teško šteti svojim interesima. Teško je zaboraviti neodlučnosti i slabosti koji su između kraja 1995. i početka 1996. pratile početak talijanskog polugodišnjeg predsjedavanja Europskom unijom i kako su se te nejasnoće ponovno stvorile prije sljedećega ljeta. Niti instrumentaliziranu uporabu, za unutarnje ciljeve, tog međunarodnog roka od strane političkih snaga. Sada Italija nije pred preuzimanjem s time usporedivih međunarodnih obveza, premda će ubrzo upravo na nas doći red za turnusno predsjedanje Vijećem Europe. No postoje i drugi važni rokovi: tu je konferencija među vladama koja traje i koja će se zaključiti do kraja godine i koja se bavi temama od životnog značenja za budućnost Europe poput one institucija i njihova snaženja, tu su ubrzo skupovi na vrhu skupine G8 i Europske unije, tu su posjeti na visokoj razini inozemstvu koji su ključni za bilateralne odnose i naše gospodarstvo, te posjetitelji koje se u Italiji očekuje već slijedećih tjedana. Tu je jedna balkanska politika koju ne treba učiniti uzaludnom jer je u nju Italija uložila ljude, sredstva i ugled. Tu je poglavito nepredvidljivi tijek međunarodnih zbivanja koji vlade postavlja pred donošenje iznenadnih odluka, poput one, upravo na početku rada D'Alemine vlade, glede Ocalanovog dolaska u Italiju, i koja je stvorila napetosti kojih se svih sjećamo. U zemljama duge i dokazane demokracije, poput Sjedinjenih Država ili Velike Britanije, u najtežim razdobljima političkoga života, pribjegava se nepisanim sporazumima uzajamnog 'nenapadanja' glede problema vanjske politike između onih koji su na vlasti i onih koji su u oporbi. Ne radi oponašanja, nego zbog poštovanja naših vlastitih interesa, uopće ne bi bilo suvišno napraviti to isto", piše Boris Biancheri.