IT-izbori-stranke IT-18. IV.-LA STAMPA- TALIJANSKI IZBORI ITALIJALA STAMPA18. IV. 2000.Nedostatak povjerenja: gospodarstvo i politika, razdvojeni krugovi"Nepisani je zakon politike u razvijenim zemljama da su gospodarski i politički
ciklusi skloni podudaranju: povećanje stope gospodarskog rasta, porast zaposlenosti, jačaju vlade na vlasti. Od Sjedinjenih Država do Njemačke korelacija je bila toliko velika da je prošlih godina bilo moguće utvrditi točnu vezu između gospodarskih politika (i onih monetarnih) dvanaest mjeseci prije glasovanja s rezultatima izbora.Talijansko gospodarstvo u slijedeće bi dvije godine trebalo imati stopu razvoja mnogo veću od prosječne u posljednjih deset godina, no vladu na vlasti su glasači oštro kaznili. (...)Treba li se iz toga zaključiti da su u Italiji ekonomija i politika nebitni jedno za drugo? Ili da su prostori za upravljanje gospodarstvom u zemlji eura ograničeni?Kada se bolje pogledaju, gospodarske brojke pričaju drugu priču. Dok se proizvodnja oporavlja, podržana povećanjem izvoza i ulaganja, potrošnja talijanskih obitelji ostaje skromna.
ITALIJA
LA STAMPA
18. IV. 2000.
Nedostatak povjerenja: gospodarstvo i politika, razdvojeni
krugovi
"Nepisani je zakon politike u razvijenim zemljama da su gospodarski
i politički ciklusi skloni podudaranju: povećanje stope
gospodarskog rasta, porast zaposlenosti, jačaju vlade na vlasti.
Od Sjedinjenih Država do Njemačke korelacija je bila toliko velika
da je prošlih godina bilo moguće utvrditi točnu vezu između
gospodarskih politika (i onih monetarnih) dvanaest mjeseci prije
glasovanja s rezultatima izbora.
Talijansko gospodarstvo u slijedeće bi dvije godine trebalo imati
stopu razvoja mnogo veću od prosječne u posljednjih deset godina,
no vladu na vlasti su glasači oštro kaznili. (...)
Treba li se iz toga zaključiti da su u Italiji ekonomija i politika
nebitni jedno za drugo? Ili da su prostori za upravljanje
gospodarstvom u zemlji eura ograničeni?
Kada se bolje pogledaju, gospodarske brojke pričaju drugu priču.
Dok se proizvodnja oporavlja, podržana povećanjem izvoza i
ulaganja, potrošnja talijanskih obitelji ostaje skromna.
Ispitivanja javnoga mišljenja glede motivacija potrošača ukazuju
na veliki nedostatak povjerenja. Bez doprinosa potrošnje (oko
dvije trećine unutarnje potražnje) sam gospodarski rast ne može
potaknuti mehanizam samoodržavanja koji bi mu jamčio trajnost.
Ulaganja završavaju u zalihama i onda nose rizik usporavanja, kao
što se djelomice dogodilo između svršetka 1999. i početka 2000.
(...)
Zamisao da se gospodarske reforme naprave polako i u tišini, kako se
za njih ne bi platila politička cijena, postala je loš oblik
komunikacije politike s građanima.
Nakon razdoblja u kojemu je cilj bio obnavljanje gospodarske
stabilnosti, putem stege koju je zahtijevala Europa, birači su
zatražili jednu stabilnu politiku i dinamičnu ekonomiju. Dojam
koji su dobili od Rima bio je suprotan: dojam jedne dinamične
politike, odnosno nestabilne, i stabilne ekonomije, odnosno
stagnirajuće", piše Carlo Bastasin.