NJ 12. IV. WELT: ŠPANJ U II. SVJ. RATU

NJEMAČKA DIE WELT 12. IV. 2000. Španjolska se mora suočiti sa svojom prošlošću "Predstojeće isplate odštete prisilnim radnicima u Trećem Reichu odjednom su uzdrmale i jedan tabu španjolske unutarnje politike: budući da je i za vladavine diktatora Franca i u demokratskoj Španjolskoj šutnja o Španjolskom građanskom ratu (1936. - 1939.) smatrana čarobnom formulom nacionalnog pomirenja, žrtve previranja iz razdoblja građanskog rata nisu se dosad mogle javiti za riječ ni u samoj Španjolskoj ni u inozemstvu. Nitko ne zna točno koliko ih je i jesu li još žive. U Španjolskoj nikada nije isplaćena odšteta za pretrpljenu nepravdu. To vrijedi i za žrtve Francove diktature - tisuću prisilnih radnika, uglavnom disidenata - koji su 40-ih godina gradili monumentalni spomenik građanskom ratu i Francov mauzolej u Valle des los Caidos (Dolini palih) kod Madrida. ''Transicion' (proces demokratizacije) računao je na zaborav Hitlerovih robova u Španjolskoj', žali se pisac i nekadašnji ministar kulture Jorge Semprun. Budući da su španjolske nacističke žrtve većinom bile i Francove žrtve, nikada se nisu mogle javiti za riječ u samoj Španjolskoj, napominje on. Danas zid šutnje probija upravo njemački Fond za isplatu odštete: otkada je pripremljen novac za odštetu, identificirane su prve biografije žrtava nacionalsocijalizma u Španjolskoj. Sam Semprun pobjegao je kao nekadašnji predsjedatelj španjolskih komunista (PCD) od Francova režima da bi ga u Parizu 1943. Gestapo uhvatio i poslao o koncentracijski logor Buchenwald. Potencijalni primatelj financijskih sredstava iz Fonda za pomoć jest danas 84-godišnji Alfredo Martinez Cabrera, nekadašnji zapovjednik republikanske vojske koju su porazile pobunjene Francove postrojbe. Martinez je 1940. pobjegao u Francusku gdje je nakon ulaska njemačkih postrojba uhićen u Parizu s krivotvorenim ispravama i deportiran u Geru. Tamo je kao precizni mehaničar morao raditi za tvrtku Zeiss sve do oslobođenja krajem rata. I 81-godišnji sudionik građanskog rata Antonio Roig, koji je u veljači 1939. pobjegao u Francusku i tamo se priključio Legiji stranaca, dospio je pri obrani Francuske u njemačko zarobljeništvo odveden je zajedno s brojnim sunarodnjacima u koncentracijski logor u mjestu Mauthausen. Do završetka rata teško je radio kao prisilni radnik - između ostalog i za tvrtku Heinkel. Po navodima Martineza i Roiga, u Geri se nalazilo 200 a u Mauthausenu oko 9000 prisiljnih radnika iz Španjolske, od kojih je njih 18 odnosno 2000 navodno preživjelo završetak rata. Računa se da je ukupno 10 do 12 tisuća španjolskih izbjeglica pred Francovom diktaturom završilo u Mauthausenu, Buchenwaldu i Dachau. Roig je 1962. osnovao Društvo za španjolske žrtve nacističkog režima, koje u Španjolskoj nikada nije priznato. Njegovi su članovi danas još 45 preživjelih i 55 udovica. Iako se španjolske žrtve od srpnja ove godine mogu nadati financijskoj odšteti - što će po Semprunovoj ocjeni biti više 'simboličan' čin - ne treba očekivati veliku raspravu o španjolskoj financijskoj odšteti. U oduševljenju, koje je 12. ožujka popratilo glasovanje Španjolaca za konzervativnog premijera Josea Mariu Aznara, upozorenje o ružnim stranama vlastite prošlosti vjerojatno će djelovati kao kvarenje atmosfere", zaključuje Nikolaus Nowak.