IT-6. IV.-LA REPUBBLICA- PRODI

ITALIJA LA REPUBBLICA 6. IV. 2000. Talijanska šutnja o opsadi Prodija "(...) Proteklih su dana dva lista objavila otvoreni rat za mjesto nasljednika 'najosamljenijeg čovjeka Bruxellesa'. Nema dvojba da je Prodi učinio različite pogrješke u formi i sadržaju, počevši od toga da je zamislio da je na čelu jedne europske vlade koja ne postoji. (...) Predsjednik povjerenstva koje čini se želi voditi vanjsku politiku u ime Europe potpuno je neprihvatljiv za nacionalne vlade, koje su ga zapravo i pozvale na red. Očito je i to da namjere reformiranja mutne i goleme eurokracije nisu izazvale oduševljenje u bruxelleskom aparatu. No Prodi je poglavito žrtva svoga uspjeha u svojstvu talijanskog premijera. Najljući napadi danas dolaze iz listova i od političkih čelnika koji su ga hvalili kao čovjeka koji je povukao Italiju u euro i radi toga ga proglasili 'idealnim kandidatom' (Schroeder) za nasljeđivanje katastrofalnoga Santera. A nema težeg grijeha od iznevjerenih očekivanja drugih, poglavito kada su prilično proračunata. (...) Kako bilo, mimo osobnih slučaja, napad na predsjedništvo europskoga povjerenstva treba uzeti ozbiljno iz dva razloga: jer je to posljednja uzbuna za Italiju i stoga što otkriva stanje zbrke u kojemu se nalazi Europska unija. Poneko je sklon to zaboraviti, ali Romano Prodi je talijanski predsjednik Europskoga povjerenstva. Njegov neuspjeh bio bi i naš neuspjeh. (...) Možda slučajno, ali u člancima 'Spiegela' i 'Frankfurter Allgemeinea' Italija se i ne spominje. Osim trojice tradicionalno velikih, Velike Britanije, Francuske i Njemačke, spominje se, međutim, Španjolska. Država razvidno manje demografske i gospodarske težine od naše, no koja je zahvaljujući svojoj aktivnoj, i u djelovanju usklađenoj, zemlji-sustavu zauzela čvrste položaje u Europi, i već je od drugih priznata kao 'četvrta sila'. Umjesto da se recitiraju patetične litanije o temeljnoj ulozi Italije u Europi, trebalo bi uvidjeti stvarnost i prema tome djelovati. (...) Sada je 'crvena crta' iza koje se ne možemo povući upravo obrana predsjednika Europskoga povjerenstva. Ako prihvatimo gledati Prodija nepopravljivo svedenog na 'hromu patku', dat ćemo za pravo onima koji nas ne smatraju ozbiljnom zemljom. Sprječavanje toga je nacionalni interes o kojemu se ne može pogađati. (...) No slučaj Prodi ne govori samo o nama. Kaže mnogo i o Europskoj uniji. Napad na predsjednika Povjerenstva tiče se funkcije mnogo više nego osobe. Posljednja stvar koju bi htjeli Prodijevi kritičari jest snažni čelnik na njegovu mjestu. U Europi bez kompasa zapovijedaju nacionalne države. Kojima bi se 'njihovi' povjerenici trebali pobrinuti samo za tajničke poslove uoči sastanaka europskih ministara. Ova je Unija potrošila svoj pokretački impuls. (...)Osim toga, jedna je od Prodijevih pogrješaka to da je prepustio previše prostora Englezima, posebno potpredsjedniku Kinnocku, koji nisu nikada tajili da se protive bilo kojem obliku političkog jedinstva. Blair ima očajničku potrebu pokazati svojim sunarodnjacima da Bruxelles ništa ne znači, te da, dakle, ulazak u euro ne bi značio priključivanje europskoj superdržavi od koje se strašno zazire. Ako želi pobijediti na možebitnom referendumu o priključenju europskoj monetarnoj uniji, ako želi uvjeriti dvojicu od tri Engleza koji danas odbijaju Eurolandiju, Blair mora Prodija držati u šahu. A za London ulazak u euro znači sprječavanje da njime upravljaju Francuzi ili Nijemci, što je noćna mora koju dijeli s Washingtonom. Britanski raspored nije europski raspored. Što to prije shvatimo, to bolje. Na kraju, igra oko toga tko upravlja EU-om komplicira se uoči skorih ili ne tako skorih širenja. Europa 28 članica, uključujući Tursku, neće biti pravocrtni nastavak ove sadašnje. Imamo teškoća i s upravljanjem ovim posljednjim konvojem koji je ušao na stanicu, sa Švedskom koja je unutra samo jednom nogom, i Austrijom koja je u kazni. Zamislite tek kako će biti sa sljedećom šarolikom skupinom, od Baltika do Sredozemlja! Kao što je podsjetio Ciampi u svom nedavnom govoru u Bologni, 'neće se moći krenuti sa širenjem dok se ne donese odluka i ne pokrene jačanje 'zajedničarskih institucija', prema modelu 'jedne europske federacije demokratskih država'. Potrebna je jedna zapadnjačka jezgra odlučna da ide prema političkoj integraciji. Inače ćemo, retorički rečeno, imati manje Europe u više Europe. Kontinent na kojemu će vrijediti odnosi snaga, a mnogo manje pravila. Za nas je od životne važnosti zakočiti takav razvoj. Prvi je korak svrstavanje Italije u obranu svog predsjednika Povjerenstva kako bi se spriječilo delegitimaranje koje bi bilo, a djelomice već i jest, naše", piše Lucio Caracciolo.