IT-E-integracije-dužnosnici IT-6. IV.-LA REPUBBLICA- PRODI ITALIJALA REPUBBLICA6. IV. 2000.Talijanska šutnja o opsadi Prodija"(...) Proteklih su dana dva lista objavila otvoreni rat za mjesto nasljednika 'najosamljenijeg čovjeka
Bruxellesa'.Nema dvojba da je Prodi učinio različite pogrješke u formi i sadržaju, počevši od toga da je zamislio da je na čelu jedne europske vlade koja ne postoji. (...) Predsjednik povjerenstva koje čini se želi voditi vanjsku politiku u ime Europe potpuno je neprihvatljiv za nacionalne vlade, koje su ga zapravo i pozvale na red.Očito je i to da namjere reformiranja mutne i goleme eurokracije nisu izazvale oduševljenje u bruxelleskom aparatu. No Prodi je poglavito žrtva svoga uspjeha u svojstvu talijanskog premijera. Najljući napadi danas dolaze iz listova i od političkih čelnika koji su ga hvalili kao čovjeka koji je povukao Italiju u euro i radi toga ga proglasili 'idealnim kandidatom' (Schroeder) za nasljeđivanje katastrofalnoga Santera. A nema težeg grijeha od iznevjerenih očekivanja drugih, poglavito kada su prilično proračunata. (...)
ITALIJA
LA REPUBBLICA
6. IV. 2000.
Talijanska šutnja o opsadi Prodija
"(...) Proteklih su dana dva lista objavila otvoreni rat za mjesto
nasljednika 'najosamljenijeg čovjeka Bruxellesa'.
Nema dvojba da je Prodi učinio različite pogrješke u formi i
sadržaju, počevši od toga da je zamislio da je na čelu jedne
europske vlade koja ne postoji. (...) Predsjednik povjerenstva
koje čini se želi voditi vanjsku politiku u ime Europe potpuno je
neprihvatljiv za nacionalne vlade, koje su ga zapravo i pozvale na
red.
Očito je i to da namjere reformiranja mutne i goleme eurokracije
nisu izazvale oduševljenje u bruxelleskom aparatu. No Prodi je
poglavito žrtva svoga uspjeha u svojstvu talijanskog premijera.
Najljući napadi danas dolaze iz listova i od političkih čelnika
koji su ga hvalili kao čovjeka koji je povukao Italiju u euro i radi
toga ga proglasili 'idealnim kandidatom' (Schroeder) za
nasljeđivanje katastrofalnoga Santera. A nema težeg grijeha od
iznevjerenih očekivanja drugih, poglavito kada su prilično
proračunata. (...)
Kako bilo, mimo osobnih slučaja, napad na predsjedništvo
europskoga povjerenstva treba uzeti ozbiljno iz dva razloga: jer je
to posljednja uzbuna za Italiju i stoga što otkriva stanje zbrke u
kojemu se nalazi Europska unija.
Poneko je sklon to zaboraviti, ali Romano Prodi je talijanski
predsjednik Europskoga povjerenstva. Njegov neuspjeh bio bi i naš
neuspjeh. (...)
Možda slučajno, ali u člancima 'Spiegela' i 'Frankfurter
Allgemeinea' Italija se i ne spominje. Osim trojice tradicionalno
velikih, Velike Britanije, Francuske i Njemačke, spominje se,
međutim, Španjolska. Država razvidno manje demografske i
gospodarske težine od naše, no koja je zahvaljujući svojoj
aktivnoj, i u djelovanju usklađenoj, zemlji-sustavu zauzela čvrste
položaje u Europi, i već je od drugih priznata kao 'četvrta sila'.
Umjesto da se recitiraju patetične litanije o temeljnoj ulozi
Italije u Europi, trebalo bi uvidjeti stvarnost i prema tome
djelovati. (...)
Sada je 'crvena crta' iza koje se ne možemo povući upravo obrana
predsjednika Europskoga povjerenstva. Ako prihvatimo gledati
Prodija nepopravljivo svedenog na 'hromu patku', dat ćemo za pravo
onima koji nas ne smatraju ozbiljnom zemljom. Sprječavanje toga je
nacionalni interes o kojemu se ne može pogađati. (...)
No slučaj Prodi ne govori samo o nama. Kaže mnogo i o Europskoj
uniji. Napad na predsjednika Povjerenstva tiče se funkcije mnogo
više nego osobe. Posljednja stvar koju bi htjeli Prodijevi
kritičari jest snažni čelnik na njegovu mjestu. U Europi bez
kompasa zapovijedaju nacionalne države. Kojima bi se 'njihovi'
povjerenici trebali pobrinuti samo za tajničke poslove uoči
sastanaka europskih ministara.
Ova je Unija potrošila svoj pokretački impuls. (...)Osim toga,
jedna je od Prodijevih pogrješaka to da je prepustio previše
prostora Englezima, posebno potpredsjedniku Kinnocku, koji nisu
nikada tajili da se protive bilo kojem obliku političkog jedinstva.
Blair ima očajničku potrebu pokazati svojim sunarodnjacima da
Bruxelles ništa ne znači, te da, dakle, ulazak u euro ne bi značio
priključivanje europskoj superdržavi od koje se strašno zazire.
Ako želi pobijediti na možebitnom referendumu o priključenju
europskoj monetarnoj uniji, ako želi uvjeriti dvojicu od tri
Engleza koji danas odbijaju Eurolandiju, Blair mora Prodija držati
u šahu. A za London ulazak u euro znači sprječavanje da njime
upravljaju Francuzi ili Nijemci, što je noćna mora koju dijeli s
Washingtonom. Britanski raspored nije europski raspored. Što to
prije shvatimo, to bolje.
Na kraju, igra oko toga tko upravlja EU-om komplicira se uoči skorih
ili ne tako skorih širenja. Europa 28 članica, uključujući Tursku,
neće biti pravocrtni nastavak ove sadašnje. Imamo teškoća i s
upravljanjem ovim posljednjim konvojem koji je ušao na stanicu, sa
Švedskom koja je unutra samo jednom nogom, i Austrijom koja je u
kazni. Zamislite tek kako će biti sa sljedećom šarolikom skupinom,
od Baltika do Sredozemlja! Kao što je podsjetio Ciampi u svom
nedavnom govoru u Bologni, 'neće se moći krenuti sa širenjem dok se
ne donese odluka i ne pokrene jačanje 'zajedničarskih
institucija', prema modelu 'jedne europske federacije
demokratskih država'. Potrebna je jedna zapadnjačka jezgra odlučna
da ide prema političkoj integraciji. Inače ćemo, retorički rečeno,
imati manje Europe u više Europe. Kontinent na kojemu će vrijediti
odnosi snaga, a mnogo manje pravila. Za nas je od životne važnosti
zakočiti takav razvoj. Prvi je korak svrstavanje Italije u obranu
svog predsjednika Povjerenstva kako bi se spriječilo
delegitimaranje koje bi bilo, a djelomice već i jest, naše", piše
Lucio Caracciolo.