IT-3.IV.-LA STAMPA- PRODI

ITALIJA LA STAMPA 3. IV. 2000. Europa, razlozi napada na Prodija "Već gotovo godinu dana (a nakon četvrt stoljeća) jedan je Talijan na čelu Europskoga povjerenstva. I ne bilo koji Talijan, politički govoreći, nego protagonist najnedavnije nacionalne povijesti, bivši predsjednik vlade Romano Prodi. Zasigurno nije trenutak da se zbrajaju računi, mandat mu istječe 2004., no ima materijala za prvu ocjenu. Koja polazi od jedne činjenice: Prodi nije popularan u Europi, međunarodni tisak mu nije prijateljski (posljednji je bio napadaj iz Der Spiegela), on sam počinje odavati dojam da se osjeća izoliranim. Zašto sve to, zašto 'slučaj Prodi'? Prvi odgovor, ograničen i djelomičan, odnosi se na značajke ličnosti. Prodi je, ili se čini, mješavina emilijanske dobrodušnosti i katoličke skrbnosti, premda su snažne i konotacije suvremenoga tehnokratskog obrazovanja. Rezultat je neka vrsta optimizma, istodobno ambicioznog i umirujućeg, koji je funkcionirao dok je funkcionirao, u Italiji, no koji u Europi može izazvati nepovjerenje i rezerve: kao da je predsjednik mislio da je predvidio sve za sve, podcjenjujući složenost 'ambijenta'. Drugi odgovor, već nešto objektivniji, odnosi se na odnose između Prodija i upravo Italije. Naravno, predsjednik Povjerenstva je nadnacionalna figura, no važna je i potpora zemlje njegova porijekla, ako je to zemlja s utjecajem. Jacques Delors je bio veliki predsjednik po svojim zaslugama, no i zbog stalne potpore Mitterrandove Francuske, usko povezane s Kohlovom Njemačkom. Prodi iza sebe nema staru francusko-njemačku osovinu, nego Italiju koja je u biti povučena u sebe samu, u svoje probleme upravljanja i čelništva, kojih je, treba i to reći, Prodi bio žrtva, te je radi toga i 'promaknut' na najviši europski položaj. Treći odgovor, na kraju je i najsloženiji. Prodi je u Bruxelles došao s izričito ambicioznim programom 'ponovnog ujedinjenja' Europe, odnosno proširenja, i istovremeno jačanja EU-a, upravo u trenutku kada je u Uniji ponovno počeo prevladavati aspekt odnosa među vladama nad onim nadnacionalnim u Uniji. I to stoga što se integracija približava posljednjim temama, poput skoka u New Economy i zajedničke vanjske i obrambene politike, nacionalne vlade žele odlučivati ostavljajući Povjerenstvu ulogu 'divovskog ureda za nacrte'. Ulogu u kojoj se ličnost poput Prodija ne pronalazi. Dakle subjektivne i objektivne teškoće, no i dovoljno vremena da se trend preokrene. Kako? Potvrđujući, na odgovarajuće načine, da nadnacionalna 'vizija' Povjerenstva, povezana s parlamentom, ne može biti podređena onoj vlada, nego dijalektička, kako bi se spriječilo da razni nacionalni interesi dovedu do mediokritetskih i reverzibilnih kompromisa. Temeljna prigoda za to je Konferencija o unutarnjoj reformi EU-a, čije je zaključivanje predviđeno za prosinac. Naravno, nužan je veliki predvodnički napor, uz (ako je moguće) čvrstu talijansku potporu", piše Aldo Rizzo.