FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

NA POMOLU NOVA OTKRIĆA O TAMNOJ TVARI

ZAGREB, 6. travnja (Hina/AP) - Novi detektori mogli bi rasvijetliti neidentificiranu tamnu tvar koja čini 90 posto svemira.
ZAGREB, 6. travnja (Hina/AP) - Novi detektori mogli bi rasvijetliti neidentificiranu tamnu tvar koja čini 90 posto svemira. #L# Znanstvenici rade na razvoju osjetljivih detektora koji mogu "nanjušiti" sitne čestice čije postojanje teorija predviđa, ali ne može ponuditi dokaze. Istraživači se natječu u izgradnji takvog aparata, iako je možda riječ o lovu na ono što se događa samo u mozgovima fizičara. Ako je tako, tad će čitav skup teorija biti odbačen. No ako se slabo interaktivne krupne čestice otkriju, to bi moglo riješiti temeljne zagonetke svemira: kako se oblikovao nakon Velikog praska, prirodu njegova ustroja i hoće li sve završiti Velikim slomom (Big Crunch). "To će sigurno biti jedno od najvećih otkrića u povijesti znanosti", rekao je fizičar Joel Primack s kalifornijskog sveučilišta u Santa Cruzu. "Bit će to prozor u posve drukčiji aspekt svemira." Astronomi već 70 godina znaju da je vidljiva tvar tek mali dio svemira. Nešto što ima snažnu gravitacijsku privlačnost, primjerice, prisiljava vanjske zvijezde spiralne galaksije da se okreću brže nego što bi trebale, s obzirom na ono što je vidljivo. Druga objašnjenja tamne tvari su isključena. Mrtve zvijezde, veliki planeti i crne rupe, koje se nekad smatralo vodećim kandidatima, sad se ne smatraju vjerojatnima. Fizičari teoretiziraju da su sitne čestice nastale u Velikom prasku, ali one samo slabo međusobno djeluju s protonima i neutronima vidljivog svemira. Postoje li, 10 bilijuna takvih čestica možda svake sekunde projuri kroz svakih 4 kilograma tvari ovdje na Zemlji. Deseci eksperimenata širom svijeta temelje se na pretpostavci da povremeno takva čestica može ući u normalnu tvar. No izazov predstavlja razlučiti te čestice od drugih koje prolaze svemirom. Talijanski znanstvenici koristili su detektore koji odašilju bljeskove svjetla kad god se čestica sudari s atomima natrijeva jodida. Istraživači su teoretizirali da bi broj sudara mogao narasti u lipnju i smanjiti se u prosincu, kako se Zemlja kreće brže ili sporije kroz teoretski oblak hipotetičkih čestica. Iako se u tom eksperimentu moglo razlučiti moguće slabo interaktivne čestice od nabijenih čestica, nije se moglo razlikovati zagonetnu tvar od običnih neutrona. "Nema načina da vidimo što to potiče", rekao je Primack, koautor članka u kojem se prvi put sugerira da bi slabo interaktivne čestice mogle zapravo biti hladna tamna tvar. "Zato ja to zovem nesofisticiranim detektorom." Profinjeniji detektor ohlađen gotovo na apsolutnu nulu i ukopan desetak metara ispod sveučilišta Standford zabilježio je udarce poput talijanskog eksperimenta, no podrobniji su nalazi pokazali da su događaji najvjerojatnije izazvani običnim neutronima. Američki tim znanstvenika može provesti dva specifična mjerenja - količinu otpuštene topline i količinu elektriciteta koji je izbio. "Za svaki događaj, dvije različite vrste informacija dopuštaju vam da vidite mnogo jasniju sliku toga što uzrokuje događaj", rekao je Primack. Deset američkih sveučilišta radi na razvoju, testiranju i primjeni aparata koji će uskoro biti premješten u napušteni rudnik željeza u sjevernoj Minnesoti, gdje će ga štititi 1,3 metra stijena i tla. Očekuje se povećanje osjetljivosti za faktor 100, kad se pokrene taj šestogodišnji projekt u koji je uloženo 12 milijuna dolara. "To je vrlo teško mjerenje", rekao je Tony Spadafora, direktor Centra za astrofiziku čestica kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyu. "Tražite novi hipotetski učinak i morate ukloniti poznatu pozadinu." Bar pet drugih sličnih kriogenskih eksperimenata provodi se ili planira širom svijeta. Drugi istraživači usredotočeni su na stvaranje čestica brzim akceleratorima. Ako se utvrdi, težina slabo interaktivnih masovnih čestica - za koje se procjenjuje da su 50 puta teže od protona - pomogla bi fizičarima da odrede masu svemira, a to bi moglo značiti razliku između svemira koji se zauvijek širi ili se urušava. No potvrdila bi se i popularna teorija koja predviđa partnera kojeg tek treba pronaći za svaku poznatu česticu. "Ako otkrijete tamnu tvar, niste samo riješili veliko pitanje astrofizike - od čega je sastavljen svemir - nego možete pokušati i shvatiti prirodu osnova fizike, prirodu čestica", rekla je Katherine Freese sa sveučilišta Michigan. "Fascinira da većina tvari u svemiru, ako smo na pravom putu, nisu protoni i neutroni kao što smo mislili", rekao je Spadafora. "Čini se da je veći dio svemira nešto drugo. To je pravi kopernikanski obrat." (Hina) lbr dgk

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙