NJ 28.III.-TAZ-CARINSKA UNIJA NA BALKANU

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 28. III. 2000. Potjerajte carinike! Kad se danas vozite autom od Beča zapadnobalkanskom rutom prema Solunu, morate prijeći sedam granica. Sedam carinskih postaja ulaska i izlaska. Najmanje 14 puta morate posegnuti za putovnicom, 14 puta strahovati da će vam vaše lijepo putovanje na dopust prekinuti nemilosrdni carinici. Možete biti prijazni i 14 carinika pozdraviti s 'dobar dan'. Gospoda (pretežno) će vas razumjeti. No to će vam malo koristiti. Pri utjerivanju bakšiša kreativnost nema granica. Jedan će od carinika objašnjavati da ste na jednoj nadzornoj točki, negdje prije zadnjeg zavoja, prebrzo vozili i zahtijevati novac. Drugi će tvrditi da vaša putnička hrana prelazi dopuštenu mjeru i tražiti da platite carinu. Sa stajališta carinika koji moraju prehraniti svoje obitelji, to se može razumjeti. No zbog sedam granica i 14 carinskih rampa može propasti svaka trgovina. Ludost narodnoga gospodarstva - jer jugoistočna Europa može gospodarski ozdraviti ako se utvrde jedinstveni carinski standardi koji će kasnije svršiti u carinskoj uniji. Već mjesecima regionalni specijalisti poput američkog deviznog špekulanta i istočnoeuropskog mecene Goergea Sorosa zagovaraju takvu vrstu unije. Je znaju: bez jedinstvenih carina, svaki euro uložen u regiju izgubljeni je euro. Mjerodavan za stvaranje balkanske carinske unije kojoj bi osim Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Rumunjske, Bugarske, Makedonije i Albanije trebali pripadati i Crna Gora i Kosovo kao i kasnije demokratizirani ostatak Jugoslavije, jest Bodo Hombach. Prijeporni Schroederov čovjek posebni je dužnosnik EU-a za Stabilizacijski sporazum za jugoistočnu Europu i u listopadu je uselio u svoj ured u Bruxellesu. No konkretne prijedloge kako bi se regiju moglo osloboditi od mafijaških i legalnih carinskih zapreka, Hombachova postrojba do danas nije predočila. Što više, čini se kao da 'Special Coordinator of the Stabilitiy Pact for Southeastern Europe' ponajprije prtlja po njegovoj strukturi: aparatu Stabilizacijskog sporazuma. U Europi nastaje nova birokracija. Opet. Sporazum si je zadao tri područja: ljudska prava i demokraciju, gospodarstvo, obnovu i razvitak, kao i sigurnost. Svaka od tih skupina organizirana je kao takozvani stol - s uredima, suradnicima, proračunima. Tako je 19. siječnja u Berlinu nastala 'komora' kojoj je podređeno 'gospodarsko'. Tamo su zastupljeni Savezna vlada, Savezna udruga njemačke industrije (BDI), Vijeće industrije i trgovine (DIHT) i 'Jugoistočnoeuropska kooperacijska inicijativa' (SECI). Teme, među ostalima, trebaju biti 'regionalna ulagačka klima', 'trgovački uvjeti', 'regionalna suradnja' i 'mehanizmi financiranja'. Prvotno su SECI utemeljili UN i balkanske zemlje zbog suradnje u jugoistočnoj Europi. To je nekako poznato. To je vedro utemeljivanje, nastajanje i raspravljanje. Teško se oteti dojmu da se ponajprije radi o obračunu troškova i zapošljavanju novih diplomatskih naraštaja. Stabilizacijski sporazum do sada nije donio praktične konzekvencije ljudima u jugoistočnoj Europi. Još gore: EU upravo radi na tomu da se silovito uplete. Već se odavno opet razdvajaju niti sastavljene utemeljenjem sporazuma u srpnju 1999. u Sarajevu. Dok Bodo Hombach zavrće po svojem aparatu, Povjerenstvo EU-a zaključuje da u Prištini oživotvori agenciju za obnovu Kosova. Ta će agencija - kao njezina prethodnica u Bosni i Hercegovini - Kosovarima donijeti novac za obnovu i pri tomu nespretno postupati. Možemo napeto očekivati kasnije izvješće računovodstva EU-a. Na posljetku njemački povjerenik EU-a Guenter Verheugen Hrvatsku proglašava mogućim kandidatom za pristup u EU - na razini s Poljskom, Češkom i Mađarskom. Što je time želio postići, ne može se racionalno objasniti. Jedan pogled u Amsterdamski sporazum EU-a pokazuje da je taj cilj posve nerealan: Hrvatska je sa svojim inozemnim dugom od sedam milijarda dolara posve bez novca. Zemlja je daleko od toga da barem približno postigne kriterije koje bi prva pristupnica Poljska mogla mukom ostvariti 2003. godine. Ne bi bilo drukčije čak ni da jadransku obalu idućih pet godina turisti preplave. Verheugenova taktika kule u pijesku je kobna. Pijesak u oči neće pomoći Hrvatima da razviju realnu perspektivu budućnosti: kao primus inter pares u jugoistočnoj Europi. Tradicionalna tržišta za Hrvatsku i Bosnu su na jugu i istoku Balkana. Tamo još od antičkog doba vode tradicionalni trgovački putovi. Ceste koje su sada zbog besmislenih carinskih barijera presiječene i koje u područjima Bosne pod srpskom i hrvatskom vlašću nadziru provincijski knezovi, drumski razbojnici. Slobodan Milošević i njegovi intelektualni mislioci iz Srpske akademije znanosti i umjetnosti (SANU) svojim su propalim osvajačkim pohodima na posljetku ipak nešto postigli: gospodarska je razina u cijeloj jugoistočnoj Europi slična. Rat je balkanske države definitivno prokleo na gospodarsku suradnju. Zadaća EU-a trebala bi biti da to jasno pokaže. Jer: u gospodarskoj suradnji jedina je prilika da se regija ustrajno smiri i pruži joj perspektivu s kojom će Treći svijet ostaviti iza sebe. U ozračju suradnje, u gospodarski ujedinjenoj jugoistočnoj Europi ni džepni Staljin u Beogradu ne bi više imao budućnosti. Njegovo će se carstvo srušiti u unutarnjem srpskom građanskom ratu - ili će se raspasti kad ljudi velikosrpsku ideologiju zamijene za europske lonce s mesom. Već danas su mnogi bosanski Srbi koji sada žive u Beogradu kao izbjeglice, voljni vratiti se u Sarajevo. Životni standard u Bosni - iako također skroman - pretpostavljaju Miloševićevom imperiju u kojemu gladuju. Jedna bosanska poslovica kaže: 'Nebo je previsoko, a zemlja je pretvrda'. Zapadnoeuropsko nebo blagostanja možda je za Hrvatsku, za Bosnu i Hercegovinu i ostale balkanske države još visoko i daleko. No mekano prizemljenje na jugoistočnom je tlu moguće - u labavoj carinskoj uniji, sa životnim standardom na grčkoj razini. Na putu do tamo, mora se dakako srušiti barem pet carinskih barijera" - zaključuje Frank Hofmann.