IT-26.III.-LA REPUBBLICA-INTERVIEW CASSESE

ITALIJA LA REPUBBLICA 26. III. 2000. "Mi, ratni suci poraženi etničkom mržnjom" "(...) Šest godina kao predsjednik, potom tri kao sudac na UN-ovu Haaškom sudu za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, ostavilo je traga. I poneko razočaranje. Jer sada kada se vratio na svoju sveučilišnu katedru, Antonio Cassese mora priznati poneki težak poraz svoga suda: Najveće razočarenje dolazi od nesposobnosti vlada da uhite krivce, barem one s određenom težinom. Ne vjerujem da će Karadžić, Mladić i sam Milošević ikada biti uhićeni. Odnosno ne vidim nikakavu konkretnu želju da se to učini.' - Je li to jedina gorčina? = Na žalost nije. Svi mi, primjerice, jako smo vjerovali u učinak odvraćanja. Govorili smo: sada će generali deset puta promisliti prije no što dopuste pokolje i masakre... Srebrenica, 1995., kada je naš sud već postojao dvije godine, bila je prvo bolno opovrgavanje. - No u prošlogodišnjem ratu na Kosovu imali ste ulogu protagonista. = Možda, ali što se tiče odvraćanja... (...) Vjerovali smo da bi sud mogao pomoći pomirbu. No umjesto toga je mržnja između etničkih skupina ostala kakva jest. - Na kakvo Vas je to uvjerenje navelo? = Da bi se vidjela mržnja nema potrebe ići na takozvane bojišnice, čitati svjedočanstva i izvješća. Ja sam je vidio u hodnicima suda, u govorima odvjetnika. Čuo sam srpske, hrvatske, muslimanske odvjetnike za koje je nastavak borbe protiv drugih naroda bio mnogo važniji od spašavanja njihovih klijenata. Jednom sam imao jasan dojam da se u sudnicama Haaga nastavlja ista borba, samo manje okrutnim načinima. - Kako se rađa takva mržnja? = Pobuđivanjem nacionalističke ideologije koju su Tuđman, Milošević i Izetbegović počeli rabiti odmah nakon Titove smrti. Dugo sam radio na jednom bosanskom selu koje se zvalo Ahmići, pozornici jednog strašnog pokolja. Muslimani i Hrvati dijelili su te malobrojne siromašne kuće, zajedno su živjeli godinama bez i najmanje napetosti sve do kraja Jugoslavije. Rekonstruirao sam svadbe, pogrebe, seoske proslave, sve u svemu jedinstveno selo. Potom je promidžba jedne i druge strane drugačijeg pretvorila u neprijatelja. I to nije sve, postoje i neke druge motivacije. - Koje? = Nepoštene gospodarske računice: ja te tjeram sa svoje zemlje iz etničkih i vjerskih razloga, no kada sam već tu, uzimam ti tvoju zemlju, kuće, stoku... (...) - Zašto nitko ne lovi Karadžića i Mladića, dvojicu superkriminalca bosanskog rata? = Ne znam. No sigurno je da, poglavito, Karadžić već osjeća da ga se ne može napasti, znamo da se nalazi u svojoj bosanskoj republici srpskoj i da je čak smanjio svoju osobnu pratnju. (...)" Razgovarao je Nicola Lombardozzi.