RFI 16. III. HAAŠKI SUD

FRANCUSKI RADIO - RFI 16. III. 2000. U 'Dossieru' emisije Voja Stojanović bavi se novom fazom rada međunarodnog kaznenog suda za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. "Haaški sud je neka vrsta medijskog Feniksa. Na njega se obično zaboravlja po nekoliko tjedana ili mjeseci, da bi se zatim sva pozornost usmjerila na neku optužnicu, neki početak procesa ili neku presudu. To je bio slučaj posljednjih dana kada se zbila spektakularna presuda hrvatskom generalu Tihomiru Blaškiću na 45 godina zatvora, i ubrzo nakon toga početak suđenja jednom od najodgovornijih u operaciji Srebrenica, srpskom generalu Radislavu Krstiću. Kada se sva pozornost medija na prostoru bivše Jugoslavije usmjerava na Kosovo, to su značajni izuzeci jer upućuju na trajnije zanimanje za provođenje međunarodne pravde na etnički opustošenom Balkanu. Za sadašnje povećano zanimanje medija ima i specifično francuskih razloga. Nedavno je Jacques Chirac posjetio međunarodni kazneni sud, što je imalo i simboličnu vrijednost - prvi put je to učinio neki šef francuske države i praktičnu vrijednost - prekinuti su svi nesporazumi Pariza i Haaga oko svjedočenja francuskih vojnih osoba. Također, od studenoga prošle godine na čelu haaške institucije nalazi se 62-godišnji francuski sudac Claud Jorda, pa se njegovi prvi potezi, u ovom slučaju s Blaškićem i Krstićem, prate najvećom pozornošću. Još jedan razlog povećanom zanimanju medija jest vraćanje na tragediju u Srebrenici, u koju su na različite načine bili umiješani francuski dužnosnici. Više tekstova ovoga tjedna, dokumentarni filmovi sinoć i sljedeće srijede na francuskom televizijskom programu, koje smo najavili u nedavnom 'Kiosku', kao i samokritički izvještaj Kofi Annana u prosincu prošle godine, ostavili su više otvorenih pitanja o ponašanju u ljeto '95. generala Janviera, zatim tada novoizabranoga predsjednika Chiraca i vođe Ujedinjenih naroda, Francuzima bliskog Boutrosa Ghalija. Ne samo da je Francuska do grla bila umiješana u jugoslavensku krizu, već su njezini vojnici i dalje u Bosni i na Kosovu, pa je javnost zainteresirano prati mogu li se ranije teške pogreške pravno ublažiti, ili barem da se više ne uporabljaju politički i vojno? Čak i da nema takvog francuskog zanimanja, može se reći da sadašnja aktivnost haaškog suda zaslužuje posebnu pozornost jer ulazi u novu fazu, u postupke protiv naredbodavaca zločina, a ne samo protiv nižih izvršitelja. Sud je ušao u novu fazu svoje povijesti, svečano je izjavio glasnogovornik tužiteljice Carle Del Ponte 3. ožujka, prilikom izricanja presude generalu Blaškiću. Riječi su bile možda jake, ali je presuda zapovjedniku HVO-a zbog zločina protiv Bošnjaka u Lašvanskoj dolini, sigurno bila jača. Hrvatska javnost je ostala u šoku. Mnogi Bošnjaci drže da bi primjerena bila jedino smrtna kazna koju haaški sud ne može izreći. Čak se i obični Srbi pitaju što tek čeka njihove generale i političare, odgovorne za znatno veće zločine. Kaznu od 45 godina, koja na drugostepenom suđenju može biti i smanjena, nije moguće uspoređivati ni sa čime osim s privatnim mjerilima pravde i nepravde. Haaški sud je, naime, prvi put presudio nekom visokom vojnom zapovjedniku, i to na završetku procesa od 26 mjeseci, od kojih je samo sedam otišlo na donošenje odluke, također na temelju proučavanja dokumenata od 25 tisuća stranica i uz donošenje 180 posebnih proceduralnih odluka. Predsjednik sudskoga vijeća za Blaškića bio je predsjednik samoga suda Claud Jorda, koji iz procesa izvodi nekoliko pouka u današnjem vrlo dugom intervjuu u 'Le Figarou'. Preko ovog procesa haaški je sud redefinirao kriterije međunarodnog oružanog sukoba, isto tako sintetizirao postojeću jurisprudenciju o zločinima protiv čovječnosti. Ovo je bila prava prilika za usavršavanje primjene međunarodnog kaznenog prava jer se još od Nuernberga nije sudilo zločincima na višim razinama odgovornosti, i jer jurisprudencija stalnog krivičnog suda u Rimu ostaje za daljnju budućnost. Ista pitanja se postavljaju pred kaznenim sudom za Ruandu, ali se iskustva iz te zemlje teško mogu prenijeti na bivšu Jugoslaviju. Postoji, prema Jordi, određena negativna iskustva u procesu hrvatskom generalu. On je zbog nedostatka ljudi i sredstava trajao predugo, čime pravda postaje manje djelotvorna. Ubuduće bi, kaže predsjednik suda, procesi odgovornim osobama trebali trajati najduže godinu dana, s ukupno 150 do 200 sjednica. U ovom trenutku sud može istodobno voditi šest procesa, dok postoji već desetak koji čekaju da počnu, a najmanje 32 optužene osobe nalaze se još na slobodi. Tužiteljica Carla Del Ponte drži da bi se sve istrage mogle završiti do 2004. što bi značilo da bi procesi, zajedno s drugostupanjskim odlukama, trajali barem do 2012. godine. Iako treba znatno povećati sredstva, budućnost haaškog suda je zajamčena jer više nitko ne može imati suštinske sumnje ili blokirati rad suda kao u prvim godina postojanja, Jordine su ocjene. On nije siguran da će izricanje presuda obeshrabriti buduće ratne zločince, ali je siguran da će zadovoljiti potrebu za pravdom, kako žrtava, tako i zapadne javnosti. Na pitanje novinara 'Le Figaroa' bi li se sud mogao pozabaviti ratnim djelovanjima NATO saveza u Jugoslaviji, francuski sudac odgovara da je sud apolitičan i da su ratni zločini nedjeljivi, dok bi eventualne optužbe protiv NATO-a bile u isključivoj nadležnosti Carle Del Ponte. 'Le Monde' je, za razliku od 'Le Figaroa' i Jorde, znatno skeptičniji u odnosu na tek započeti proces bivšem zapovjedniku 'Drinskog korpusa' bosanskih Srba generalu Krstiću. Njegov narebodavac general Ratko Mladić još nije uhvatljiv, Mladićev naredbodavac, general Momčilo Perišić, postao je uvažena oporbena ličnost koju lijepo primaju u inozemstvu i na kraju, Perišićev naredbodavac je danas potpuno nedostupni Slobodan Milošević, koji nije optužen za Bosnu već samo za Kosovo. Točno je da se u Haagu pripremaju procesi generalu Galiću, koji je zapovijedao opsadom Sarajeva, kao i generalu Klariću i Rudislavu Brđaninu, optuženima za etničko čišćenje prijedorskog područja, ali su to osobe sa sličnom srednjom razinom odgovornosti kao general Krstić, što znači da još nije na pomolu traganje za odgovornosti u visinu, već samo u širinu. Kako god bilo, ulaskom u novu fazu, haaški je sud postao priznata međunarodna institucija koja se nikome ne mora pravdati. Posljednje značajnije kritike zbog navodne politizacije bile su mu upućene u svibnju prošle godine, kada su podizane optužnice protiv Slobodana Miloševića i četvorice najviših srpskih dužnosnika zbog zločina na Kosovu. U Haagu je tada odgovoreno, što se do sada nije promijenilo, da su optužnice podignute onda kada su pristigle optužujuće činjenice koje nije posjedovao sud, već zainteresirane zapadne sile. Zašto one nisu dostavljene ranije ili zašto sve do danas nisu dostavljene takve činjenice za Bosnu, nije odgovornost suda već zapadnih političara i časnika. Sud je, kako tvrde njegovi predstavnici, spreman provesti svaki postupak odmah i protiv svakoga, ali na solidnim pravnim temeljima. Na kritičarima je da dokažu postojanje političkih utjecaja sa strane. (RFI)