FR-MONDE 16.3.HAŠKI SUD I BLAŠKIĆ

FRANCUSKA LE MONDE 16. III. 2000. Etničko čišćenje: suđenje nalogodavcima "'Sud za bivšu Jugoslaviju ušao je u novu fazu svoje povijesti'. Tako je Paul Risley, službeni predstavnik ureda glavnoga tužitelja, u petak 3. ožujka komentirao presudu generalu Blaškiću od četrdeset i pet godina zatvora ('Le Monde' 5./6. III.). Ta je primjedba odrazila opći dojam koji vlada u sklopu institucije, kao i u javnim raspravama: Međunarodni je kazneni sud (ICTY) zapravo prvi put sudio i osudio čovjeka koji je zapovjedio etničko čišćenje u Bosni i Hercegovini. Naime, ovaj vrlo dug sudski proces bio je prvi u nizu u kojemu će se na optuženičkoj klupi naći nekoliko političkih i vojnih dužnosnika odgovornih za mnoge zločine počinjene na Balkanu. U ponedjeljak je započelo suđenje generalu Radislavu Krstiću, optuženom za genocid, zapovjedniku postrojba koje su u srpnju 1995. pogubile oko osam tisuća Muslimana na području Srebrenice ('Le Monde' 14. i 15. III.). (...) ICTY je do danas osudio četrnaest optuženika na kazne od trideset mjeseci do četrdeset i pet godina zatvora. Osim generala Blaškića, ostali su bili tek poslušni izvršitelji, odgovorni za različite barbarske čine, zlostavljanja, ubijanje civila, seksualnu zloporabu, itd. Jedan među njima, Goran Jelišić, nosio je čak nadimak 'srpski Adolf'. Claude Jorda, predsjednik suda, istaknuo je u presudi njegove 'užasne, divlje i sadističke' postupke. Blaškićeve ruke nisu nikada bile uprljane krvlju žrtava. Sud ga je mogao osuditi samo uz jedan uvjet: dokaz 'izvan svake razumne sumnje', da su počinitelji zločina djelovali po nalogu tog časnika. Obrana ga je pokušala prikazati kao profesionalca koji je vodio čist rat. Ona je zastupala mišljenje da Blaškić, koji je bio u okružju i meta napada muslimanskih snaga, nije imao nadzor nad svojim postrojbama. Napokon, zločine su počinile paravojne postrojbe, a ne HVO kojim je zapovijedao general. Zahvaljujući temeljitom prikupljanju podataka i vojnoj analizi (prikupljen je nevjerojatan broj pisanih i telefonskih zapovijedi, uspoređivani su dokumenti, itd.), optužba je mogla pobiti razloge odvjetnika. Primjerice: 17. travnja, u 23 h i 45, general Blaškić izdaje zapovijed za napad na tri sela u Lašvanskoj dolini. Zapovjedniku brigade HVO-a u Kiseljaku šalje pisani nalog da upotrijebi vojnu i civilnu policiju za 'čišćenje'. Povrh toga, zapovjednik vojne policije koji je prema Blaškićevu mišljenju odgovoran za zločine, imao je ured u istom stožeru, u hotelu 'Vitez'. Suđenje generalu Krstiću također se tiče njegove odgovornosti kao višega vojnog časnika. Kada se prvi put pojavio na sudu ('Le Monde' 9. XII. 1998.), zapovjednik Drinskoga korpusa izjavio je da nije kriv ni za jednu od šest točaka za koje ga tereti optužnica. (...) Suđenje generalu Blaškiću trajalo je 25 mjeseci. Izričući presudu, sud je izrazio žaljenje zbog 'jedinog nedostatka' tog suđenja, njegove duljine. Hoće li i suđenje generalu Krstiću biti tako dugo? Stupajući na dužnost predsjednika suda, Claude Jorda se obvezao da će ubrzati parnice, ne dovodeći u pitanje 'pravo optuženika na pravedno suđenje'. Suci se nadaju da će se do konca godine donijeti prvostupanjska presuda. Napose se računa s poslom koji je obavio istražni sudac koji, primjerice, prije početka saslušanja pokušava smanjiti broj suvišnih i nekorisnih svjedočenja. Svaka bi strana trebala imati oko 75 svjedoka. To je puno. Je li to previše s obzirom na razmjere zločina: prema mišljenju optužbe, tisuće je ljudi ubijeno u bijegu, a više od četiri tisuće izbjeglica u enklavi pogubljeno je organizirano i sustavno?", piše Alain Franco.