IT-YU-krize-intervencija IT-24.III.REPUBBLICA-BALKAN ITALIJALA REPUBBLICA24. III. 2000.Vojnici zaglibljeni u srcu Balkana"Milošević gospodar Beograda, a albanska mafija na Kosovu: kako ćemo izaći iz ove slijepe ulice? Ni Washington ni
europske prijestolnice nemaju recept za postizanje mira. Ostajemo u strateškoj praznini. (...)Na Kosovu je NATO stvarni ulog u igri. Savez za koji neki Amerikanci misle da mogu i bez njega. No bez kojega bi mi Talijani i Europljani bili kao slamke na vjetru globalne nestabilnosti. Imperativ je spasiti naše strateško partnerstvo od krize kojoj smo ga izložili uplećući se u sukob u kojemu i dalje nemamo jasne rokove niti izlaze.Zbog toga cilja nužno je poglavito osloboditi se velike greške u koju neurotičnom regularnošću upadamo kada se počinjemo baviti Balkanom. To jest da se problemom suočavamo ne po tome kakav jest, nego po tome kako zamišljamo da ga možemo predstaviti našim javnim mišljenjima.(...)Ono što je još gore, neki naši čelnici katkad ostavljaju dojam da vjeruju u vlastitu 'dezinformaciju'. Koja nepromjenjivo projicira
ITALIJA
LA REPUBBLICA
24. III. 2000.
Vojnici zaglibljeni u srcu Balkana
"Milošević gospodar Beograda, a albanska mafija na Kosovu: kako
ćemo izaći iz ove slijepe ulice? Ni Washington ni europske
prijestolnice nemaju recept za postizanje mira. Ostajemo u
strateškoj praznini. (...)
Na Kosovu je NATO stvarni ulog u igri. Savez za koji neki Amerikanci
misle da mogu i bez njega. No bez kojega bi mi Talijani i Europljani
bili kao slamke na vjetru globalne nestabilnosti. Imperativ je
spasiti naše strateško partnerstvo od krize kojoj smo ga izložili
uplećući se u sukob u kojemu i dalje nemamo jasne rokove niti
izlaze.
Zbog toga cilja nužno je poglavito osloboditi se velike greške u
koju neurotičnom regularnošću upadamo kada se počinjemo baviti
Balkanom. To jest da se problemom suočavamo ne po tome kakav jest,
nego po tome kako zamišljamo da ga možemo predstaviti našim javnim
mišljenjima.(...)
Ono što je još gore, neki naši čelnici katkad ostavljaju dojam da
vjeruju u vlastitu 'dezinformaciju'. Koja nepromjenjivo projicira
isti crno-bijeli film. Crno predstavlja Milošević, te posljedično
Srbi. Kao da bi analiza odgovornosti i okrutnosti Hrvata, Bošnjaka
ili Albanaca mogla i za jedan gram olakšati teret užasa koje si je
natovario jugoslavenski Predsjednik.
Operativno, odraz tog pojednostavljivanja sastoji se u
propovijedanju jednog rješenja za Balkan, umišljajući da se ono
može ostvariti bez, štoviše, protiv, Srbije. (...)
Radi se o tome da se zamisli put izlaska iz ove slijepe ulice i
približi srednjoročni cilj, odnosno integracija cijelog Balkana u
Europsku uniju. Opišimo dakle tri koraka na toj vrlo uskoj stazi..
Prvi: destablizirati Miloševića oduzimajući mu alibi sankcija.
Ukinimo odmah i potpuno mrske mjere koje pogađaju nevine a
odgovaraju hijerarsima. I budimo spremni okrenuti ih u kišu pomoći
čim beogradski gospodar padne.
Drugi: pomoći hrvatskoj demokraciji da pusti korijenje, ukloni
ostatke korumpirane tuđmanovske oligarije, poglavito njezine veze
s hercegovačkom mafijom. Posebice, bi EU mogao napraviti poseban
fond za povratak srpskih izbjeglica u krajinu. Ako bi se i samo
jedan dio njih vratio svojim kućama, zadat ćemo težak udarac
Miloševiću.
Treći: porazimo OVK i njegove nacrte etničko-totalitarne
Panalbanije. (...)
Pacifikacija će se prije ili kasnije moći preliti u jednu
međunarodnu konferenciju koja bi potvrdila realističan
geopolitički aspekt regije, prihvatljiv svim narodima u regiji. Na
toj točci između razmjerno tolerantnih zemalja i čelništava bit će
moguće uobličiti neku vrstu zajednice neovisnih država jugoistočne
Europe, uključujući i Kosovo u rukama Albanaca, u kojoj će
suvereniteti malih i srednjih država biti relativizirani unutar
granica otvorenih za osobe i robu", piše Lucio Caracciolo.