KOLIKO JE HRVATSKA ZADUŽENA?

KOLIKO JE HRVATSKA ZADUŽENA? Koliko je Hrvatska, s otprilike 2.150 američkih dolara inozemnog duga po stanovniku zadužena zemlja, aktualno je pitanje koje je u posljednje vrijeme prisutno u javnosti. U različitim ocjenama o umjerenoj ili prezaduženosti, najbitnije je, međutim, pitanje kakvi su gospodarski učinci zaduživanja i posljedice otplata u budućnosti, odnosno gdje su završila i koliko su učinkovito utrošena posuđena sredstva. Mnogi pokazatelji upućuju da značajan dio nije korišten tamo gdje bi trebao - prije svega u razvoju izvozno orijentirane proizvodnje. Hrvatski inozemni dug, prema novoj metodologiji koja se primjenjuje od ožujka ove godine, prema stanju krajem prošlogodišnjeg listopada, iznosi 9,67 milijardi dolara, podatak je iz ožujskog Biltena Hrvatske narodne banke. Iz toga proizlazi da udio ino-duga u prošlogodišnjem bruto domaćem proizvodu, koji se procjenuje na 20,19 milijardi dolara, iznosi gotovo 48 posto. Podaci o strukturi inozemnog duga po domaćim sektorima pokazuju da se na dug države (što uključuje središnju državu, republičke fondove i lokalne organe uprave i fondove) odnosi 3,67 milijardi USD ili približno 38 posto ukupnog inozaduženja, na banke gotovo dvije milijarde, odnosno nešto više od 20 posto, a na ostale domaće sektore (nefinancijaka poduzeća, ostale financijske institucije, stanovništvo) 3,5 milijardi ili nešto više od 36 posto. Stanje duga iskazuje se inače prema srednjem deviznom tečaju HNB-a na kraju razdoblja, a uključuje buduća dospjeća glavnice i tzv. neevidentirane otplate glavnice. Kod sagledavanja kretanja i ocjenjivanja inozemnog zaduživanja nesumnjivo treba imati u vidu i podatke o tome da se udio duga u BDP- u, kao jedan od bitnih pokazatelja stanja vanjske zaduženosti neke zemlje, posljednjih godina stalno povećavao. Tako iz usporedbe podataka o iznosima duga, iskazanih po novoj metodologiji, u odnosu na BDP, proizlazi da se taj udio povećavao s 26,7 posto u 1996. (godini u kojoj je u dug uključen cjelokupni iznos reprogramiranog duga prema Pariškom i Londonskom klubu), na 37 posto posto u 1997. godini, 44 posto u 1998. te 47,9 posto posto u prošloj godini. Opće je poznato da uvoz kapitala pomaže ubrzanju tempa privrednog razvoja ako je kapital trošen racionalno, zato je posuđenim sredstvima potrebno financirati investicije u izvozno orijentiranim gospodarskim sektorima da bi se izbjegle teškoće u otplati dugova. U protivnom, otplata duga može bitno utjecati na smanjenje domaće akumulacije, investicija i stope rasta. Da zaduživanje ne bi postalo dugoročno ograničenje privrednog rasta potrebno je, kažu ekonomski teoretičari, poštivati temeljna načela u politici zaduživanja. Među njima je posebno važno načelo da stopa rasta izvoza treba biti veća od kamatne stope na zajmove. Da bi se izbjegle teškoće u otplati dugova, temeljno je pak pravilo racionalnog zaduživanja u inozemstvu da efikasnost investicija financiranih posuđenim sredstvima mora biti barem jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na ta sredstva. Kako, međutim, kod nas stoje stvari - ukupna gospodarska aktivnost je smanjena, ukupni izvoz roba i usluga smanjen je lani otprilike 5,5 posto, procjenjuje se da je prošlogodišnji BDP približno jedan posto manji nego godinu prije, na vidjelo izlaze veliki unutarnji dugovi, a države se mora zaduživati da bi uredno mogla servisirati dospjele ino obveze. Tako se 6,2 milijarde kuna u ovogodišnjem proračunu, odnosi na tržišno refinanciranje glavnica kreditnih obveza koje dospijevaju na naplatu ove godine. Za te je namjene država nedavno izdala 500 milijuna eura državnih obveznica, što znači novo zaduživanje za stare dugove. Prošle su godine dospjele otplate anuiteta inozemnih dugova dosegle razinu od otprilike šest posto BDP-a, a 2000. donosi dospjeće novih obveza po osnovi inozemnih kredita na razini od preko 8 posto BDP-a. Stoga ohrabuju najave nove Vlade koja izvoz stavlja u prvi plan, a mnogo se očekuje i od novog zakona o poticanju stranih ulaganja koji je upravo ovih dana Ministarstvo gospodarstva uputilo Vladi.