US 18. - 19. III. 2000. FLORA LEWIS

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 18. - 19. III. 2000. Papina isprika pomaže unaprijediti moral i ljudska prava "Pokajavši se zbog 'izdaje neke naše braće', Papa Ivan Pavao II. ispričao se zbog grijeha počinjenih u ime njegove vjere. Katolička crkva, rekao je, s ulaskom u treće kršćansko tisućljeće mora prihvatiti 'pročišćenje sjećanja'", piše Flora Lewis. "(...) Neki su se požalili da Papa nije otišao dovoljno daleko u svojoj isprici. Drugi su mislili da je otišao predaleko, skoro potkopavši tvrdnju o svetoj nepogrešivosti i poznavanju jedne i jedine istine. Isprika je sezala u povijest, počevši od križarskih ratova, inkvizicije, ubojstva ili prisilnih preobraćenja domorodačkih naroda, nepravdi i nesnošljivosti prema Židovima, ženama i ljudima drugih vjera. Toga je toliko da se nije moglo očekivati da će Papa imenovati sva nedjela, no on je dao naslutiti da vjera više ne može biti izlika za zločin i nanošenje boli. Nema opravdanja za vjerske ratove ako vjerske zajednice prihvaćaju jedna drugu. I to je smisao isprike. 'Prepoznavanje zastranjenja iz prošlosti služi tomu da probudi našu svijest o kompromisima sadašnjosti', rekao je Papa. On nije aludirao na sadašnja pitanja iz prava i pravde u međunarodnom životu, ali njegova dugo planirana izjava dobro se uklapa u novo ozračje prosuđivanja. Nema više silovitih, dominantnih ideologija, nema dogmi koje prevladavaju. Vjerski borci postoje, no smatra ih se neprijateljima demokratskog filozofskog poretka koji se stvara. Na mahove, razvijene zemlje brane kodeks ponašanja međunarodnog društva, kojeg Papa spominje u duhovnom smislu a koji ima slične humanitarne posljedice. Ne postoji teorija koja bi odredila što je novi poredak. Njegova se pravila stvaraju slučaj po slučaj, njegovo pravo nadmoćne vrijednosti temelji se na zajedničkim vrijednostima a ne dokumentima, kako god oni važni bili. (...) Ovaj novi pristup mogao bi konačno omogućiti onu vrst promjene ljudskih stajališta koje utopije stalno obećavaju da će izazvati, ali umjesto tog izazivaju katastrofe. Budući da se temelji na prepoznavanju ljudske odgovornosti, Papina mea culpa neprocjenjiv je doprinos tom postupnom i teškom razvoju, na način na koji to nijedna beatifikacija ili propovijed ne mogu biti. Ta zamisao etička je i politička strana globalizacije, čija bit nije samo u novcu. Posljednjih nekoliko godina, doktrina da državni suverenitet ne može obezvrijediti ljudska prava dobila je praktičnu težinu kao nikad prije. (...) Ta je doktrina do neke mjere ponovno potvrđena s međunarodnim kaznenim sudom za zločine protiv čovječnosti u Bosni, no bez mnogo učinka. Rat sa Srbijom radi zaustavljanja tiranije i etničkog čišćenja na Kosovu bio je prekretnica. Mudar ili ne, dobro ili loše proveden, bio je to prvi rat čija priroda nije bila osvajačka, ili obrambena; nije se se radilo ni o nametanju političke pravde, već o obrani standarda ponašanja. Odluka da se Augustu Pinochetu može suditi izvan Čilea bila je presudna novost, stvorena u Britaniji no na zahtjev mnogih zemalja. Činjenica da je on poslan kući zbog zdravstvenih razloga i britanske potlitičke bojažljivosti ne mijenja zabrinutost prognanih diktatora širom svijeta. Oni nisu tako sigurni kao što su mislili da jesu. Sankcije Europske unije prema Austriji zbog prihvaćanja neonacističke stranke u vladu predstavljaju čvrst zahtjev od članica Europske unije da poštuju vrijednosti te unije. Dolazi do promjene mentaliteta. Ona je spora i daleko od univerzalne, ali je opipljiva. Radi se o pitanju kako se osjećati kao pristojan čovjek u ovom jogunastom svijetu. Papa je pomogao, svojom iskrenošću i poniznošću."