US NYT 16. III. OPREZNA ISPRIKA PAPE

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 16. III. 2000. Oprezna isprika- početak važnog procesa "Činjenica da traženje oprosta pape Ivana Pavla II. za pogrješke koje je počinila njegova crkva ovoga tjedna izaziva tako mnogo kontroverzija ne može biti veliko iznenađenje. Stjeran je kut. Unutar Rimokatoličke crkve, Papa je bio ograničen pri svom traženju oprosta doktrinom i unutarnjom politikom. Izvan Crkve bio je suočen s kritičarima koji su zahtijevali niz iskrenih isprika za nanesene nepravde. Nema sumnje da je Papa iskreno tražio ritual pokajanja, 'čišćenje pamćenja' koje bi Crkvu i katoličke vjernike pripremilo za novo tisućljeće. Za to pokajanje priprema se posljednjih nekoliko godina, ovlašćujući vatikanska povjerenstva da ozbiljno ispitaju prošlost Crkve. Jedno od tih povjerenstava izvijestilo je o pitanju odgovornosti kršćana za holokaust. A prije dvije godine, povjesničarima je prvi put otvoren i arhiv Svetog oficija s arhivom inkvizicije. No, u svojoj nedjeljnoj isprici, Papa nije spominjao ponašanje same Crkve ili prijašnjih papa i kardinala; ograničio se na grijehe koje su počinila 'djeca' Crkve. Ono čemu su se mnogi nadali, ako ne i očekivali, bilo je traženje oprosta koje bi identificiralo posebne slučajeve u koje je bila uključena i sama crkvena hijerarhija, i to na griješan način. Neki se sada nadaju da će Papa iskoristiti svoj put u Izrael sljedećega tjedna da zatraži oprost za šutnju Pija XII. tijekom holokausta. Međutim, nije vjerojatno da će u Izraelu učiniti nešto što je pažljivo izbjegavao učiniti u Rimu. U biti, njegovi kritičari od Pape su tražili da procijeni prošlost Crkve po nizu modernih načela - bilo svjetovnih ili vjerskih - koji su samoj Crkvi strani, barem sa stajališta pape Ivana Pavla II. Ivan Pavao II. ostaje teološkim konzervativcem, kao što su to pokazala njegova stajališta glede ženskoga svećenstva, celibata i homoseksualnosti. Ostaje odan doktrini da je sama Crkva sveta i da pape utjelovljuju njezinu svetu misiju na zemlji. Kritizirati bivše pape u pogledu osnovnih pitanja doktrine bilo bi jednako postavljati u pitanje doktrinu papinske nepogriješivosti. Ovo papa nije bio spreman učiniti. Sraz između modernih ideja i tradicionalne doktrine bio je vidljiv u Papinim nedavnim obznanama da će u rujnu tražiti beatifikaciju papa Ivana XXIII. i Pija IX. Teško da postoje dva različitija pape. Papa Ivan XIII. predvodio je Drugi vatikanski koncil 1962. godine i zalagao se za ekumensko razumijevanje. Pio IX., s druge strane, sazvao je Prvi vatikanski koncil, 1869., na kojem je proglašena papinska nepogrješivost. Ogorčeno se suprotstavljao i vjerskim slobodama i slobodi govora. Ustrajao je na tome da se Židove zadrži u getu u vrijeme kada su im diljem zapadne Europe davana jednaka prava. Ako se sudi prema modernim svjetovnim standardima, ponašanje Pija IX. uvelike zaslužuje osudu. No sa stajališta njegovih pobornika, među kojima je očito i Ivan Pavao II., Pio IX. bio je mučenik, (...) duboko odan crkvi. Možda će se budući papa suprotstaviti ključnim doktrinama Crkve, uključujući papinsku nepogrješivost, i na taj način omogućiti kritiku svojih prethodnika. Ako je Ivan Pavao II. ikada i namjeravao krenuti tim putem, svakako je promijenio mišljenje. No to ne znači da je preispitivanje povijesti Crkve zaustavljeno. Otvarajući arhive inkvizicije i propovijedajući da je točno razumijevanje prošlosti ključno za vođenje moralnog života u sadašnjosti, ovaj je papa već pokrenuo važan proces. Paradoksalno, sama ograničenja njegovih isprika, sama njihova neodređenost sada će potaknuti dublje razumijevanje istraživanja povijesti Crkve koje bi konzervativci najradije zakopali u prašnjave kutije arhiva", piše David I. Kertzer, profesor sa Sveučilišta Brown.