VOA 15. III PAPINE ISPRIKE

GLAS AMERIKE - VOA 15. III. 2000. Američki tisak o Papinoj isprici, prilog Andrewa Guthriea. Ovo korizmeno razdoblje kod kršćana je vrijeme za introspekciju duše i traženje oprosta za počinjene grijehe. Papa Ivan Pavao II. tom se prilikom ispričao u ime čitave rimokatoličke Crkve, za sve njezine grijehe, bili oni počinjeni po nalogu ili propustom Crkve. 'The New York Times' u jučerašnjem je vodećem uvodniku ponudio sljedeće misli: Pozvavši na 'pročišćavanje sjećanja diljem Crkve', Ivan Pavao priznao je pogrješke i okrutnosti koje su dio crkvene povijesti, uključujući i inkviziciju, prisilno katoličavanje afričkih i južnoameričkih domorodaca, zatim potporu križarskim ratovima, među čije žrtve idu Židovi, muslimani i pravoslavci. Izjava Ivana Pavla II. važna je za njegova nasljednika. Tako dugo dok je Crkva bila pod teretom svojeg nesučeljavanja s prošlim zlodjelima počinjenim u ime katoličanstva, ona nije mogla u potpunosti uspostaviti odnose s vjernicima drugih vjera. Papa Ivan Pavao II. sada je to učinio lakšim. 'Los Angeles Times' pak nalazi da Papa nije otišao dovoljno daleko: Priznavanje pogrješaka Rimokatoličke crkve tijekom dvije tisuće godina možda nije bilo toliko sveobuhvatno koliko je moglo biti, niti toliko detaljno koliko bi to neki željeli. No, unatoč tomu, Papina je izjava važna jer predstavlja konstruktivan ton za budućnost. Kroz ovo priznanje čitavom svijetu u doba dok njime vladaju znanost i skepsa, na početku novog tisućljeća, Papa je bacio svjetlo na vjeru i njezinu povijest. Na Floridi, 'Miami Herald' je također pod dojmom isprike, uz isticanje da je ona tek prvi korak u trajnom procesu: Dosad neviđeno priznanje poglavara najveće svjetske vjeroispovijesti, koja broji milijardu ljudi, trebala bi predstavljati primjer svim čelnicima u svim životnim sferama i svim vjerama. Priznavanje pogrješke uvijek predstavlja prvi korak prema njezinu neponavljanju. Javni čin kajanja Ivana Pavla II. značajan je korak, s obzirom da stiže od predvodnika jedne institucije koja je kroz stoljeća ustrajavala na dogmi o Papinoj nepogrješivosti... No, za neke kritičare ovo priznanje ipak ostaje nepotpuno dok se u potpunosti ne osvrne na šutnju crkvenih poglavara o holokaustu tijekom Drugoga svjetskog rata. U molitvi posvećenoj životu, 'grijesi protiv izraelskog naroda', Papa je, razumljivo, razočarao židovske čelnike, rekavši tek da je Crkva duboko ožalošćena 'ponašanjem onih koji su tijekom povijesti uzrokovali patnje te djece'. No, ipak smatramo da treba pozdraviti i slijediti činjenicu da je duša njegove institucije zatražila oprost. U dnevniku 'Bergen Country Record' iz New Jerseja čitamo: Papa Ivan Pavao II. nije poimenice spomenuo, ali je aludirao na patnje izazvane križarskim ratovima, inkvizicijom i prisilnim pokatoličavanjem Afrikanaca i američkih domorodaca. Iako Papa nije izravno spomenuo holokaust, on je pomirenje sa Židovima učinio središnjom temom svojeg papinstva, uz očekivanje da će reći i više kada krajem ovog mjeseca posjeti Svetu zemlju. Jedno od zdanja koje će posjetiti bit će i Yad Vashem, spomenik holokaustu u Izraelu. U Pennsylvaniji, 'Pittsburgh 'Post-Gazette' smatra da je Papina isprika bila iskonska. U uvodniku piše: Dramatična nedjeljna liturgija u Vatikanu, gdje je Ivan Pavao, zajedno s ostalim prelatima zatražio božanski oprost za katolička djela rasizma, mržnje prema ženama, antisemitizma i nasilja, nije samo jeftina gesta. Čak su i poneki crkvenjaci, koji se slažu s Papinom kritikom, bili zabrinuti da bi preprosta isprika mogla predstavljati argument onima koji odbacuju pravo Crkve na božansku istinu. Na svoju čast, Papa Ivan Pavao II. odbacio je sve takve kalkulacije. Podarivši svoj osobni autoritet kajanju Crkve, Ivan Pavao je pokazao promjenu u Katoličkoj crkvi i pružio dostojanstvo jednoj spoznaji koja je primjenjiva na sve vjere, u bilo koje doba, završava pittsburski 'Post-Gazette'. (VOA)