AT-US-FR-KSENOFOBIJA-Vlada US 15. III. NEWD DEMOKRACIJA SJEDINJENE DRŽAVENEWSDAY15. III. 2000.Demokracija istiskuje demagogiju"Ulazak desničarske Slobodarske stranke u austrijsku vladu izazvao je masovne prosvjede u Beču i stvorio
tjeskobu u Europi i Sjedinjenim Državama", piše Adrian Karatnycky, predsjednik newyorške organizacije Freedom House koja promatra politička prava i građanske slobode u svijetu."Razlog za nelagodu jest karizmatični vođa stranke Joerg Haider, 50, koji je izazvao paljbu kritika zbog izražavanja simpatija prema nacistima i oštrih izjava protiv doseljenika. Haider podupire ne samo zaustavljanje doseljavanja, već i protjerivanje inozemnih radnika koji legalno borave u Austriji.Iako je međunarodni pritisak europskih demokracija prisilio Haidera da odstupi s položaja vođe stranke, mnogi njegovu ostavku drže taktičkom varkom. On je i dalje najutjecajnija osoba u stranci i guverner pokrajine Koruške.Haiderovo pozivanje na ksenofobiju nije ništa novo za demokratski svijet. Osamdesetih godina, u Britaniji je rasla popularnost antidoseljeničke Nacionalne fronte, koja je osvojila 20% glasova
SJEDINJENE DRŽAVE
NEWSDAY
15. III. 2000.
Demokracija istiskuje demagogiju
"Ulazak desničarske Slobodarske stranke u austrijsku vladu izazvao
je masovne prosvjede u Beču i stvorio tjeskobu u Europi i
Sjedinjenim Državama", piše Adrian Karatnycky, predsjednik
newyorške organizacije Freedom House koja promatra politička prava
i građanske slobode u svijetu.
"Razlog za nelagodu jest karizmatični vođa stranke Joerg Haider,
50, koji je izazvao paljbu kritika zbog izražavanja simpatija prema
nacistima i oštrih izjava protiv doseljenika. Haider podupire ne
samo zaustavljanje doseljavanja, već i protjerivanje inozemnih
radnika koji legalno borave u Austriji.
Iako je međunarodni pritisak europskih demokracija prisilio
Haidera da odstupi s položaja vođe stranke, mnogi njegovu ostavku
drže taktičkom varkom. On je i dalje najutjecajnija osoba u stranci
i guverner pokrajine Koruške.
Haiderovo pozivanje na ksenofobiju nije ništa novo za demokratski
svijet. Osamdesetih godina, u Britaniji je rasla popularnost
antidoseljeničke Nacionalne fronte, koja je osvojila 20% glasova
na mjesnim izborima. U istom razdoblju, francuska je komunistička
stranka pokušala privući ekonomski ugrožene radnike kampanjom koja
je koristila doseljenike iz sjeverne Afrike kao žrtvenu janjad. U
skorijoj prošlosti, neprijateljstvo prema doseljenicima bilo je
kamen temeljac programa francuske Nacionalne stranke, stranke koja
je imala znatnih uspjeha na mjesnoj razini, i čiji je vođa Jean
Marie Le Pen osvojio 15% glasova na predsjedničkim izborima 1995.
U Sjedinjenim Državama, negodovanje prema doseljenicima i
manjinama povremeno pokaže svoje ružno lice. David Duke je postigao
dobre rezultate na guvernerskim izborima u Louisiani oslanjajući
se otvoreno na rasizam i nesnošljivost prema strancima. Povremeno
se antidoseljenička retorika Pata Buchanana približava istom
raspoloženju, posebno kad se radi o Meksikancima.
Potpora Haiderovoj stranci kreće se oko 33% i nekoliko je puta veća
od 5% do 15% glasova, koliko tradicionalno odlazi
antidoseljeničkim strankama krajnje desnice i krajnje ljevice i
populističkim pokretima. Je li takva potpora glasnik nekakvog
strašnog okretanja političkom ekstremizmu u demokratskoj Europi?
Unatoč raširenoj tjeskobi, najvjerojatnije je odgovor niječan.
Tipično, potporu antidoseljeničkim strankama daju ljudi s margina,
siromašni i nekvalificirani radnici. No većinu Austrijanaca čine
obrazovani, osposobljeni i prosperitetni ljudi, s prihodom per
capita iznad 21.000 dolara. Nadalje, pomnije promatranje
austrijskih glasača govori da Haideru potporu ne donose
prvenstveno njegova antidoseljenička gledišta, već tradicionalni
konzervativizam i načela slobodnog tržišta.
Ta su konzervativna stajališta bila odsutna s austrijskoga
političkog krajolika, kojim je nakon Drugoga svjetskog rata
prevladavao liberalizam Narodnjačke stranke i socijalni program
Socijaldemokratske stranke.
Iako Haider možda želi provesti svoj antidoseljenički program, on
djeluje unutar višestranačkog sustava u kojem postoji neovisno
sudstvo, u kojemu javno mnijenje i javni prosvjedi imaju težinu i u
kojem je njegova Slobodarska stranka mlađa stranka u koalicijskoj
vladi. (...)
Sve to znači da demokracija nešto znači. Znanstvenici primjećuju da
nijedna demokracija u kojoj prihod per capita iznosi iznad 4.000
dolara nije doživjela ukidanje sloboda ili uvođenje poretka
utemeljenog na represiji. Ukratko, prosperitet demokratske države
i njezine građane cijepi protiv ekstremizma.
Nadalje, demokratska politika uzgaja duh konsenzusa i obično
političare gura prema centru. Razlog je taj što političari znaju da
se redovito moraju suočavati s glasačima, a to znači da su rijetko
spremni slijediti rubnu politiku koja otuđuje velike dijelove
glasačkoga tijela.
Demokracije također zahtijevaju da izabrani vođe provode svoju
politiku u sklopu neovisnoga sudstva i ustava koji se ne može
promijeniti običnom većinom. Demokracije i slobodna tržišta
također pomažu održati živahno civilno društvo sastavljeno od
skupina za zaštitu okoliša, vjerskih i svjetovnih dobrovoljnih
udruga i sindikata. Takve skupine predstavljaju narodne snage koje
se opiru narušavanju njihovih sloboda.
Nadalje, demokratski život temelji se na raspravi, dijalogu i borbi
zamisli, što svima nama omogućava da izazovemo i raskrinkamo
demagoge i širitelje mržnje.
Kako globalizam vodi u povećanu trgovinu, povećan tijek
informacija, putovanja i legalnih i ilegalnih doseljenika, doći će
do novih ispada antidoseljeničke demagogije. No vrijednosti
demokracije i slobode koje su zaslužne za prosperitet zemlje i
njezinu privlačnost doseljenicima, upravo su one snage koje će
poraziti glasove demagoga koji negoduju protiv manjina i
doseljenika. To je otrežnjujuća i umirujuća misao u svijetu u kojem
se pojavljuju političari poput Joerga Haidera."