YU 15. 3. SRPSKI TISAK

SRBIJA NEDELJNI TELEGRAF 15. III. 2000. Vojnopolitički komentator Miroslav Lazanski - intervju "(...)Ako Crna Gora ode iz Jugoslavije, bit će izolirana. Postala bi lak plijen velikoalbanskih nacionalista i njihovih zapadnih saveznika. Doživjela bi sudbinu Makedonije, koju su Šiptari zajedno s Amerikancima podijelili na dva dijela i drže je u pat poziciji. Na drugoj strani, Srbija bez Crne Gore imala bi problema sa 400.000 Crnogoraca koji u njoj žive. Postavilo bi se i pitanje opstanka VJ, koja bi ostala bez ratne mornarice, bez izlaza na more i bez dubinske obrane. I takva Srbija bi također bila lak plijen neprijatelja. Zato Beograd i Podgorica moraju što prije naći zajednički jezik i dogovoriti se o zajedničkom životu u jugoslavenskoj federaciji. (...) Rusi nisu bili vojnički sposobni za intervenciju u Jugoslaviji. Saznao sam, na primjer, da glavni grad Rusije brane dva sustava 'S- 300'. Ali jedan sustav 'S-300' ne radi. Rusko zrakoplovstvo je zbog lošeg održavanja desetkovano. Zbog nedostatka novca novo nije izgrađeno. Vojni proračun se troši za projektiranje novog oružja. Nema serijske proizvodnje ni zrakoplova, ni helikoptera. Rusi imaju, na primer, samo pet helikoptera 'crni morski pas', koji im služe za pokazivanje na sajmovima, a ne za borbena djelovanja. Da smo mi sklopili ugovor o dostavi sustava 'S-300', Rusima bi trebalo 26 mjeseci da ga proizvedu i dostave u Jugoslaviju. I ne bi nam bio od koristi jer je agresija NATO-a u međuvremenu prestala.(..) Vraćamo se na Kosmet, pa makar na to čekali i deset godina (...) Bit će to naša treća kosovska bitka". Naš čovjek u NATO-u "Na godinu dana od bombardiranja SRJ, u samom srcu NATO-a eksplodirala je sa znatnim zakašnjenjem nova 'bomba', špijunska afera, odnosno izdaja. (...) Časnik koji je njemačkom 'Tageszeitungu' priznao da je Beogradu slao informacije prvih desetak dana NATO-ovih napadaja, otkrivajući njihove ciljeve, još je uvijek fantom i postoji kao novinarska priča. (...) Ako stvarno postoji takav izdajnik, visoki čin u najsofisticiranijem jezgru NATO-a, a 'pukao' je - kako je priznao za novine - zbog nepravednoga rata protiv Srbije i ucjenjivačkoga rambouilleovskog ultimatuma, eto nama prigode da potvrđivanjem njegova postojanja izazovemo zbrku kod saveznika. Ako bismo otkrili da smo imali još nekoliko takvih tipaka (u ovom psihološkom ratu nije važno je li to istina) proizveli bismo jači traumatski šok u njihovoj javnosti nego prijetnjama da ćemo se vratiti na Kosovo. Bačena bi bila sjena sumnje na besprijekorno funkcioniranje te najveće ratne mašinerije koju je svijet do sada vidio. A izdaja motivirana nepravednom i zločinačkom politikom vlastite zemlje najveći je dokaz toga zločina. Tako nabačena lopta se ne propušta.(...) Jedno je sasvim sigurno: mi smo dobili našega čovjeka u NATO-u. A za dobrog političara, kao i za vrsnog kockara, nema razlike između aduta i blefa, jer oba postoje jedino da bi se igra dobila." VEČERNJE NOVOSTI 15. III. 2000. Ivanov je ulizica "Domaćin ruskih parlamentaraca, predsjednik Odbora za obranu i sigurnost Vijeća građana, Milutin Stojković, (...) izrazio je duboko nezadovoljstvo izjavom šefa ruske diplomacije Igora Ivanova u Lisabonu o nekakvim izborima na Kosmetu. - Mi nismo, niti ćemo ikada ovlastiti bilo koga da razgovara o našim interesima, rekao je Stojković. - Ako se diplomacija Ivanova sastoji u ulizivanju američkoj vladi neka to čini na račun ruskih, a ne srpskih nacionalnih interesa." Profesoru s ljubavlju "Profesor Aleksandar Nikolić bio je rodonačelnik jugoslavenske, ali i europske košarke. Njegovo ime izgovaralo se i izgovarat će se s dužnim poštovanjem. Bio je veliki trener, postizao europske i svjetske rezultate - Od njega su na djelu mnogi učili.(...) Najviše izraza sućuti iz inozemstva stiglo je iz Hrvatske, jer je Aleksandar Nikolić ostavio neizbrisiv trag i u razvoju košarke u toj sredini. Između ostalih, brzojav sućuti poslalo je i Ministarstvo prosvjete i športa (...) a stigle su i poruke Dina Rađe i grupe košarkaša nekadašnje Jugoplastike."