YU-srpski tisak YU 14. 3.SRPSKI TISAK SRBIJADANAS 14. III. 2000.Oprost grijehaPapa Ivan Pavao Drugi iznenadio je u nedjelju svoje vjernike, ali i svijet. Govoreći u samom srcu katoličanstva, u bazilici Svetoga Petra, u toku ceremonije
na Dan oproštaja u svetoj 2000. godini, poglavar Rimokatoličke crkve zatražio je oprost za grijehe (i zločine) počinjene u prošlosti u ime Crkve, uključujući i one prema Židovima, hereticima, ženama i domorodačkim narodima širom globusa. Bio je to, nema sumnje, hrabar iskorak Karola Wojthyle. Ne samo u smislu jednog od najvažnijih poteza u vlastitom pontifikatu. Po svojoj povijesnoj konotaciji takav istup mogao bi se svrstati u najvažnije od vremena apostola Petra. (...)Možda će se nekom činiti patetično, nerealno i idealistički, ali se takvo pitanje nameće samo od sebe. Ako je jedan papa mogao zatražiti oprost, nije li onda vrijeme i da narodi bivše Jugoslavije možda kleknu na koljena i ispričaju se međusobno za patnje i zločine koje su jedni drugima učinili ako to već neće vladajuće političke elite."Trik slavoljubivih
SRBIJA
DANAS
14. III. 2000.
Oprost grijeha
Papa Ivan Pavao Drugi iznenadio je u nedjelju svoje vjernike, ali i
svijet. Govoreći u samom srcu katoličanstva, u bazilici Svetoga
Petra, u toku ceremonije na Dan oproštaja u svetoj 2000. godini,
poglavar Rimokatoličke crkve zatražio je oprost za grijehe (i
zločine) počinjene u prošlosti u ime Crkve, uključujući i one prema
Židovima, hereticima, ženama i domorodačkim narodima širom
globusa. Bio je to, nema sumnje, hrabar iskorak Karola Wojthyle. Ne
samo u smislu jednog od najvažnijih poteza u vlastitom pontifikatu.
Po svojoj povijesnoj konotaciji takav istup mogao bi se svrstati u
najvažnije od vremena apostola Petra. (...)
Možda će se nekom činiti patetično, nerealno i idealistički, ali se
takvo pitanje nameće samo od sebe. Ako je jedan papa mogao zatražiti
oprost, nije li onda vrijeme i da narodi bivše Jugoslavije možda
kleknu na koljena i ispričaju se međusobno za patnje i zločine koje
su jedni drugima učinili ako to već neće vladajuće političke
elite."
Trik slavoljubivih
"(...)Pretpostavljam da crvena Direkcija kolektivno razrađuje
Njezine i Njegove ideje. Ona: 'Patriotizam nije sukobljen s
kozmopolitizmom, mondijalizmom, naprotiv!'. On: 'Ne pada nam na
pamet da se izoliramo. Mi se, naprotiv, povezujemo i surađujemo s
mnogobrojnim zemljama slobodnoga svijeta - čitavim planetom'.
Dobro, ali kao da u vladajućoj koaliciji svatko vuče na svoju
stranu, čak u suprotnim pravcima. Podnijeli su zahtjeve za prijam u
Vijeće Europe i u Savez Rusije i Bjelorusije, lobiraju za
'inkarnaciju' SRJ u Pokretu nesvrstanih, a JUL sada lansira čudo
neviđeno - 'Inicijativu pet kontinenata - Pokret slobodoljubivih
zemalja'!? (...)
Projekt JUL-a, naročito njegov cilj - otpor tzv. 'novom svjetskom
porobljavanju' toliko je grandiozan da premašuje čak i Morovu
Utopiju. Može li se uopće ostvariti ili je vic? (...) Kako će SRJ,
izolirana i pod sankcijama, biti 'okosnica' toga planetarnoga
pokreta ? Ponajprije, što su i koje su to 'slobodoljubive zemlje'
(zar ima i 'slobodomrzilačkih'), tko će to procjenjivati, tko
izdavati uvjerenja o slobodoljubivosti i na osnovi kojih
kriterija? Takav žiri ne postoji. To može samo JUL.
Ne mogu i neću vjerovati da JUL vjeruje da nijedna zemlja EU ili NATO
nije 'slobodoljubiva' a da jesu (i te kako) Sjeverna Koreja, Laos,
Irak, Mjanmar, Kuba itd!- Jesu li nesvrstane zemlje automatski i
slobodoljubive ili je JUL-ski pokret konkurencija (i to nelojalna)
PNZ? Hoće li danas slobodoljubiva Rusija sutra već biti
slobodomrzilačka kad (ako) se pridruži NATO-u? Za Putina NATO nije
neprijatelj, već potencijalni partner! Kao što kaže mudrost stara:
ako ga ne možeš pobijediti, pridruži mu se! To shvaća i velika
Rusija! Ali, ona nije pobijedila NATO, a Srbija jest i 'opet će bude
li sreće'..."
POLITIKA
14. III. 2000.
Posjeti zapadnih dužnosnika ohrabruju teroriste
"(...) Poslednji događaji u južnoj srpskoj pokrajini tako su još
jednom upozorili na vezu između posjeta dužnosnika NATO-a i
zapadnih zemalja s 'pogoršanjem sigurnosnoga stanja na Kosmetu'.
Na, po svemu sudeći, ne slučajno 'poklapanje' njihovih dolazaka sa
žešćim napadima terorista i pritiscima na Srbe upozoravano je više
puta od dolaska KFOR-a, na osnovi brojnih pokazatelja koji
potvrđuju da nastupi s jasnom političkom porukom potpore zapadnih
vlada ohrabruju i potiču albansko nasilje nad Srbima (...)
Ovakvi i slični primjeri jasno pokazuju da posjeti i susreti
zapadnih dužnosnika s kosmetskim Albancima nisu samo dio
političkoga marketinga i medijske promocije, već imaju i konkretne
'rezultate' u još jačim pritiscima na Srbe i odlučnijim
terorističkim napadima. Podsjećanja radi, prošla misija aktualnog
kosmetskoga posjetitelja Jamesa Rubina završena je s ukupno devet
leševa..."
VEČERNJE NOVOSTI
14. III. 2000.
Nemoguća misija
"(...) Gdje god da se podcrta njezin saldo (međunarodne misije na
Kosovu)- na vojnom ili civilnom sektoru - vidi se golem nesklad
između proklamiranoga i stvarnog.(...)
Boravak američkih trupa tamo već je postao unutarnja američka tema,
pri čemu nije bezazleno gunđanje republikanskih lidera i sve
glasnije postavljanje pravog pitanja: 'Šta mi uopće tražimo na
negostoljubivu Balkanu'.
Drugi, ništa manje delikatan politički aspekt, jest klin koji
bespuće mirovne misije zabija u transatlantske odnose. Činjenice
koje odnedavno izlaze na vidjelo nedvosmisleno naime, pokazuju da
je Amerika namjerno sabotirala politički rasplet na Kosmetu, da bi
ratom protiv Jugoslavije ostvarila neke svoje šire ciljeve, pri
čemu je očuvanje liderstva u NATO bio najvažniji, premda ne i
jedini. Europa pak ne želi da na kraju sama vadi kestenje iz vatre u
čijem je raspirivanju ipak imala samo pomoćnu ulogu. Situacija je,
ukratko, teško, ali se pogoršava."