NJ 13.3.WELT: EU I BUDUĆNOST MMF-A

ja NJEMAČKA DIE WELT 13. III. 2000. Budućnost MMF-a "Rasprava o novom glavnom direktoru Međunarodnoga monetarnog fonda odvija se na dvije razine: kadrovsko-političkoj i stukturno- političkoj. Nema sumnje da je njemačka vlada dosad radila teške pogrješke u raspravi na kadrovsko-političkoj razini. U slučaju prvog kandidata Caia Kocha-Wesera, njemačka je strana amaterski rukovala mehanizmima usklađivanja stajališta s Washintonom, još uvijek najvažnijim financijerom MMF-a. Neki pokazatelji upućuju na zaključak da je i predstavljanje drugoga njemačkog kandidata Horsta Koehlera bilo obilježeno sličnim nedostatkom koordinacije. Dakle, čak i ako Koehler ovoga ponedjeljka dobije potporu svih 15 ministara financija članica EU, valja pričekati i vidjeti hoće li Amerikanci zaista prihvatiti nekadašnjega bliskog pouzdanika Helmuta Kohla i sadašnjeg predsjednika banke za istočnu Europu. Drugo, u Europi nije u dovoljnoj mjeri registrirana široka stukturno-politička rasprava o budućnost MMF-a i Svjetske banke, koja se u Sjedinjenim Državama vodi već jako dugo. Povjerenstvo stručnjaka, okupljeno po nalogu Kongresa oko monetarista Allana Meltzera, objavilo je izvješće čiji su prijedlozi, doduše, krajnje sporni, ali već sada snažno utječu na strukturno-političku raspravu. Udio Europljana u toj raspravi bio je pak dosad previše skroman i upravo u toj činjenici - a ne toliko u kadrovsko- političkoj razini - krije se pravi problem. Naime, kada bi Europljani bolje koordinirali međusobnu suradnju i nastupali jedinstveno, što dosad gotovo i nisu činili, većinski odnosi u MMF- u promijenili bi se u njihovu korist. Jasno je da bi takav razvoj događaja mogao razljutiti Sjedinjene Države jer bi one time ipak izgubile svoju zasad dominantnu poziciju, koju žele sljedećih godina iskoristili kako bi MMF-u - i Svjetskoj banci - 'propisale' temeljite strukturne reforme. Riječ je o planovima oko kojih se Europljani dosad nisu značajno angažirali niti su - što je posebno važno - zajednički nastupali. I u tom se pitanju osvećuje činjenica da Europljani još nemaju zajedničke 'think-tanks' (intelektualne pogone - op. prev.), dakle organizacije koje pokreću i vode nužne rasprave da bi ih potom preobličile u strategije djelovanja, obvezujuće za sve članice EU. U svakom slučaju, zasad se takve rasprave još vode u Sjedinjenim Državama, koje zato i dalje dominantno utječu na njihov tijek. Kada je riječ o MMF-u, mnogi Amerikanci drže da bi bilo pogrješno i dalje pružati pomoć u obliku visoko subvencioniranih kredita vladama zemalja Trećeg svijeta i postkomunističkim režimima, koji tako znaju da se mogu u njih uzdati. Zato se raspravlja o privatizaciji MMF-a i o jasnom propisivanju razvojno-političkih zadaća Svjetskoj banci i regionalnim bankama za razvoj. U vezi s tim pitanjima Europa nije zauzela jasno stajalište - i upravo ta činjenica slabi europskog kandidata", smatra Hildegard Stausberg.