IT-9.3.REPUB-NEOLIBERAL. I NOVA EKONOM.

ITALIJA LA REPUBBLICA 9. III. 2000. Je li ova ludost napredak? "Učitelji neoliberalizma svakoga dana izjavljuju da se sigurno ide prema slobodnom svjetskom tržištu, globalnom gospodarstvu, korisnom, koje oslobađa energije i mogućnosti o kojima i ne sanjamo. Je li nekom neupućenom, poput ovoga tko piše, dopušteno iznijeti nekoliko opaska? Čudno je slobodno tržište ovih dana, uvjetovano povišenjem cijene nafte što sa slobodnom konkurencijom nema ništa zajedničko, jer je svima poznato da je povišenje odlučeno u OPEC-u, odnosno superoligopoliju velikih proizvođača koje nitko na svijetu niti ne sanja raspustiti. Nije li pomalo čudno da se naše privatizacije industrije energenata slave kao oslobađajuće i korisne dok svjetska oligopolistička struktura u kojoj se nalaze ostaje nedirnuta i odlučuje o inflaciji u razvijenim zemljama? (...) Kaže se da new economy, poticana tehnološkom revolucijom, nije samo gospodarska činjenica, nego rođenje novog doba, novog svjetskog poretka. U očekivanju tog poretka, neupućenom se čini da se proturječja umnažaju. Prvo i makroskopsko, stalno je izmišljanje strojeva, koji zamjenjuju čovjeka u radu, i zamorna skrb glede rješive nezaposlenosti, rješive, kako se čini obezvrijeđivanjem rada i smanjivanjem plaća. Neupućeni bi želio znati kakva se politika zapošljavanja može provesti u zemlji u kojoj na javne projekte zapošljavanja jedan multinacionalni poduzetnik poput Luciana Benettona odgovara tvrdeći da je jedini put za smanjivanje troškova i preživljavanje naše industrije preseljenje tvornica u Rumunjsku i Poljsku. (...) Benetton, da se razumijemo, čini ono što mu nameće ili dopušta slobodno tržište, koje u stvarnosti nije slobodno. Neoliberali se nalaze u Davosu kako bi slavili new economy koja, pokretana tehnološkom revolucijom, osvaja svijet. No onda, kakvog smisla imaju sažaljenja, retorike, misionarske mobilizacije za brisanje duga siromašnih zemalja? Nije li poznato da su bogati sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji jer se povećava jaz između onih koji vode tehnološku revoluciju i onih koji je trpe? Nije li islamski fundamentalizam odgovor na taj rascjep između bogatih znanstvenih društava i onih siromašnih vjerskih? Oni koji opjevavaju new economy pokušavaju zasladiti gorak lijek tehnološke revolucije, preobući ga u plemenito i svečano ruho. No kako god okrenuli, ostaje činjenica da je njihova svjetska vlada utemeljena na računu troškova i dobiti, jako važnom računu, katkada odlučujućem, no koji ne zamjenjuje i druge račune, koji ne zamjenjuje druge razloge radi kojih vrijedi živjeti, zbog kojih je život u društvu prihvatljiv i pristojan. Zasad ta kapitalistička vlada svijeta nije riješila, nego je, štoviše, pogoršala neke od velikih problema čovječanstva: onečišćenje zemlje, vode i zraka, nastavak ratova, oskudice, umrli od gladi s jedne strane, a s druge rastrošnost prema resursima, samouništavajući konzumizam. Što je drugo taj internet iz snova i univerzalnih želja, ako ne veliki poticaj na konzumizam, na umnažanje kupoprodaja i izmišljenih potreba? Neoliberali kažu da širenje tržišta koristi tvrtkama ali i građanima, smatraju da je neporeciva činjenica da građani plaćaju manje, i da će manje plaćati, za robu i uslugu. Uistinu? Mnogi od nas običnih građana nisu to primijetili: minimalno smanjenje nekih cijena uvelike je nadmašeno rastom i različitošću potrošnje, došli smo do 33 milijuna mobilnih telefona, doći ćemo do deset ili petnaest milijuna računala, naše se kuće pune koliko sofistisciranim toliko i suvišnim spravama, i u tome smo postali Amerikanci, trošimo ono što zarađujemo i zadužujemo se. Je li živjeti trčeći za obročnim otplatama uistinu napredak? Živjeti u darwinizmu, bez stanke i bez predviđanja, stalno sve mijenjati, a da se točno ne zna zašto, proglašavati se, zamišljati se, spasiteljima svijeta dok se istodobno taj uništava, je li to vladanje našom sudbinom, ili mahnita utrka? Kako god bilo, barem se trebamo poštedjeti glupih reklama i smiješnih trijumfalizama. Tko u new economyju zarađuje, neka se tome veseli, no neka nam ne dolazi govoriti da je to najbolji od svih mogućih svjetova", piše Giorgo Bocca.