CH-LE TEMPS 10.2.POLITIKA I POLITIČARI

ŠVICARSKA LE TEMPS 10. II. 2000. Hoće li političari izumrijeti? "Susret u Davosu završio se u neugodnu ozračju. Jer svjesni smo da ni predstavnici poslovnih krugova ni političari nisu, čini se, doista kadri da odgovore na izazov globalizacije. Taj se izazov može sažeti na sljedeći način: globalizacija kao paradigma društvenih promjena nema istu socijalnu osnovu u zemljama sjevera i u zemljama juga. Sučeljeni s tom stvarnošću, poslovni krugovi nemaju odgovor, jer smatraju da je taj problem političke naravi. Prema njihovu mišljenju, globalizacija mora biti u službi potrošača, a političar se mora njome baviti umjesto građanina. Političari su u težem položaju. Oni su zainteresirani da se prednosti globalizacije prošire na potrošače. No svjesni su da se interesi potrošača ne podudaraju nužno s interesima građana. Što učiniti? Budemo li se izdavali za predstavnike privatnih interesa možemo samo povećati socijalni otpor koji se širi, premda svjetske gospodarske prilike nisu nikad bile bolje. Izravno se sučeliti s privatnim interesima još je gore rješenje, to više što se tehnologija uvijek opire želji za nadzorom. Preostaje srednji put koji bi trebao pomiriti sve interese. No upravo taj put političari ne znaju istražiti, jer je većina njih vjerojatno izgubila vjeru u vlastitu sposobnost da djeluju na svjetski poredak. Zašto kupovna moć potrošača raste, dok građaninova opada? Zbog barem triju razloga. Prvi se tiče činjenice da se globalizacija trgovine i liberalizacija razmjena iz kojih potrošač izvlači korist, automatski uvjetuju smanjenjem mogućnosti građanina da nadzire procese koji se događaju unutar države-naroda. Neki su proizvodi sada jeftiniji zato što se više ne proizvode lokalno. Takve promjene nisu nužno negativne. S jedne strane zato što često koriste siromašnim zemljama. S druge zato što globalizacija nudi iznimne prilike za stvaranje bogatstava. U Francuskoj su, primjerice, mnogi napali Renault kada je ovaj zatvorio Villevorde. No nitko ne ističe činjenicu da upravo kraj državnog nadzora nad Renaultom sada omogućuje toj francuskoj tvrtki da se uspne na četvrto mjesto svjetskih proizvođača. Istodobno, nema dvojbe da globalizacija djelatnosti poduzeća izaziva u radnika osjećaj osiromašenja. U tom smislu iznenađuje činjenica da postoji sve veća razlika između poziva poduzeća na decentralizaciju pregovora o plaćama na najnižoj razini kako bi se udovoljilo zahtjevima prilagodljivosti, dok se istodobno strategije multinacionalnih tvrtka organiziraju na sve globalnijoj razini koja svakom državnom prostoru dodjeljuje sve manje prilagodljivu zadaću i parametre djelovanja. Drugi je razlog u tome što, dok je za potrošača optimalna razina svjetska razina, to ne vrijedi za građanina. Jer, za sada je pravovaljanost demokratskih sustava uglavnom državna. Glasovanje i smjene čelnika obavljamo unutar točno utvrđenog državnog prostora. Dakle, kratko i jasno, predstavnička demokracija ozakonjuje postojeće političke poretke. Ali, u zadnjih smo deset godina pribivali naglom širenju problema koji nadilaze državne okvire. Odatle i globalizacija koja se sve manje doživljava kao gospodarski, a sve više kao društveni fenomen. Za deset godina, pet je velikih događaja pridonijelo stvaranju tog novog izgleda globalizacije: liberalizacija financijskih tržišta, Černobilj, pad Berlinskog zida, internet i na koncu Seattle. (...) Neke vlade danas, kao što je primjerice kanadska, ne mogu iznositi političke prijedloge a da ne istaknu kako su ih promicale nevladine udruge. Druge se države ponašaju kao zastupnici osobitih interesa. To je bio slučaj s Amerikancima u Seattleu. Također možemo smatrati da se otpor reformi PAC-a (zajednička agrarna politika, op. prev.) temelji manje na obrani poljodjelstva od 'slijepe globalizacije' nego na dobro shvaćenoj obrani nekih moćnih agrarnih interesa. Drugim riječima, slabljenje politike ovisi o stvarnim procesima osiromašenja, koliko i o izoliranju vlastite slabosti od strane politike. Preostaje treća mogućnost. Ona se sastoji u tome da se političari globaliziraju prema tome koliko se globaliziraju problemi. (...) Osim toga, ako i dobijemo međunarodne ustanove koje će biti reprezentativnije, ostat će pitanje o budućnosti država. Ako je sve svjetsko, što će ostati od državnog? Tu se javlja bitan problem koji Sloterdijk zove problemom proteze identiteta. Što više neka zajednica ide prema nečemu velikom, to više ima potrebu da si osigura simboličnu zatvorenost. Politička zajednica koja se otvara, uvijek u isto vrijeme osjeća potrebu da se zatvori, da se ogradi. Zbog toga ni zamamni pozivi na globalizaciju ustanova ni nazadnjački pozivi na nacionalno zatvaranje nisu operativni. Prvi se sigurno sukobljuju sa zahtjevima za identitetom, dok se drugi spotiču o stvarnost. Budući da je globalizacija istodobno stvarnost i mit, s njom se treba sučeliti na funkcionalnom i na simboličnom planu. Politika će ostati na životu samo ako preuzme brigu oko ovih dvaju zahtjeva", piše Zaki Laidi, istraživač u Centru za međunarodna istraživanja i profesor u pariškom Institutu za političke znanosti.