FR-LIBERATION 6.3.BONNEROVA O PUTINU

FRANCUSKA LIBERATION 6. III. 2000. Totalitarna Rusija "Veliki paradoks u novijoj ruskoj povijesti proizlazi iz činjenice da je Zapad srdačno pozdravio napore vlasti koje su došle nakon Borisa Jeljcina kako bi uspostavile demokraciju i tržišno gospodarstvo, premda su te reforme zapravo bile izlika za uvođenje nove vrste staljinizma. U Staljinovo je doba gotovo trećina puka radila za bijednu plaću ili ni za što. Danas su ti razmjeri dvostruko veći. Kakvoća zdravstvene infrastrukture naočigled propada. Gotovo milijun ljudi zatočeno je u strašnim uvjetima, a pritvor u prosjeku traje od dvije do tri godine. Dvadeset milijuna ljudi na ovaj ili onaj način nije preživjelo Staljinov režim: neki su pogubljeni, drugi su umrli u radnim logorima, treći su umrli u progonstvu ili od gladi. Danas se ruski puk, zbog bijednih uvjeta života, smanjuje za milijun stanovnika na godinu - čemu treba pribrojiti gubitke iz dvaju čečenskih sukoba. Val mafijaškog nasilja zahvatio je čitavu zemlju. Ipak, ruski su građani službeno slobodni, pače mogu putovati izvan zemlje. Živjela ljubav prema suvremenom! (...) U takvim okolnostima izbori nužno postaju lakrdija. Glasila izbacuju svoj otrov na kandidate koji se najviše protive Kremlju, a njihove se izjave prenose na kapaljku. Krivotvorenje izbora nije velika novost. U sovjetsko doba barem smo se mogli pohvaliti da pribivamo pravim izborima: čelnici centralnog komiteta i politbiroa Komunističke partije imenovali su se iz redova vjerodostojnih političkih likova, od kojih je svaki bio rezultat različitih snaga zastupljenih u vladi. Jeljcin, naprotiv, nije prezao od toga da svoje vođe vrbuje isključivo iz vlastite političke obitelji. Takvim 'izborima' dugujemo dolazak Vladimira Putina na vlast, pukovnika KGB/FSB-a - neke vrste novog Aleksandra Koržakova, svemoćnog predsjednikova osobnog čuvara. U doba Putinove vladavine svladana je još jedna faza u uspostavi suvremenog staljinizma. Autoritativnost je ojačala: uz pomoć povojničenog društva i povećanja vojnog proračuna, 'posebni odjeli' FSB-a ponovno se ubacuju u vojne postrojbe, vojna je obuka vraćena u škole, pričuvni se časnici redovito pozivaju na vježbe i ne preže se od novačenja maturanata i studenata. Nacionalistička promidžba koja je neprijateljski raspoložena prema Zapadu, sigurno kroči svojim putem. Privatne agencije za zaštitu uživaju velik ugled. Ističući jasno i glasno svoju povezanost s 'agencijama' bivšeg režima, one slavodobitno obilježavaju osamdesetu obljetnicu ČK-KGB-FSB-a. Putin misli kako treba položiti vijenac na grob mrskog šefa KGB-a Jurija Andropova koji je imao velikog udjela u mađarskoj pobuni 1956. i uveo je običaj da se disidenti zatvaraju u psihijatrijske bolnice. (...) Stalne povrede slobode u tisku sada su pogibeljne. Slučaj novinara Radija Slobode Andreja Babickog jasno pokazuje nemoral središnje vlasti, njezinu nesnošljivost prema slobodi mišljenja, kao i nepoštivanje zakona. Do sada se politika Zapada prema Rusiji sastojala u podupiranju Jeljcinova režima koji je tobože 'jamstvo stabilnosti'. Ta se potpora pružala unatoč zločinačkim i nedemokratskim postupcima za koje je odgovorna Jeljcinova uprava nakon državnog udara 1993. do čečenskog rata, od 1994. do 1996. Iz toga proizlazi da je današnja Rusija sve nestabilnija zemlja koja iz dana u dan pokazuje sve veći prijezir prema Zapadu. No taj Zapad provodi danas istu poticajnu politiku kada je riječ o Putinu. Plašimo se da će se naša zemlja, sa sadašnjom vladom, uskoro morati sučeliti s rušilačkim promjenama koje bi se mogle proširiti na susjedne zemlje. Pozivamo stoga vlasti, ali i narode na Zapadu, da preispitaju svoje stajalište prema nadmoći Kremlja, da prestanu odobravati njegove barbarske postupke, rušenje demokracije i povredu ljudskih prava koji se u ovom času događaju u Rusiji. Napose očekujemo da nas demokratski svijet djelatno podupre u sljedećem: u našim naporima da se završi rat u Čečeniji; u našoj borbi za ponovnu uspostavu slobode tiska i za slobodan rad organizacija za zaštitu građanskih prava i narodnih manjina. Takav zaokret u politici Zapada prema Kremlju može samo povećati izglede Rusije da jednog dana postane stabilna i sigurna zemlja, sigurna za vlastiti, kao i za druge narode", piše Elena Bonner, borac za ljudska prava i udovica Andreja Saharova.