US 29.2. IHT: FRANC. SE MUČI-PROMJENE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 29. II. 2000. Opire li se francuska nacija tvrdoglavo promjenama? "Dominantan refren u francuskim kritikama na račun premijera Lionela Jospina i njegova napuštanja posvećenih koridora gotovo 40-godišnje proarapske francuske politike prema Bliskom istoku obuhvaća prigovor da je Jospin naštetio međunarodnom ugledu Francuske. Spomenuti prigovor, odražen u novinskim naslovima koji sadrže fraze kao što je 'fijasko' i 'Jospinova pogrješka', ističe da zbog premijera Francuska danas djeluje nedosljedno i kontradiktorno. No, na međunarodnoj razini - zanemarimo li ljutnju arapskih zemalja - najozbiljnija šteta za ugled Francuske vjerojatno nastupa na drugoj razini. Pomutnja koju su u Francuskoj izazvale Jospinove kritičke ocjene o militantnim pripadnicima Hezbollaha i sirijskom režimu, iznesene za vrijeme posjeta Izraelu i popraćene pohvalama demokracije u Izraelu, oštro su pokazale da Francuska ima golemih problema kada je riječ u pristupu promjenama. U zemlji koja priželjkuje vodeći položaj u Europi, ljutita reakcija bila je u osnovi usmjerena protiv Jospinove redefinicije stvarnosti, protiv njegova otklona od nekoliko desetljeća stare francuske zablude da ta zemlja mora na Bliskom istoku igrati posebnu ulogu, utemeljenu na njezinoj navodno jedinstvenoj bliskosti s arapskim svijetom. Iako je Jospin možda mislio da će njegove napomene na kraju donijeti korist Francuskoj - u obliku zamjene politike proarapskih refleksa za politiku bližu stvarnosti utjecaja i moći na Bliskom istoku - rezultat njegova poteza bilo je izlaganje u javnosti izuzetnih problema, proizišlih ih udaljavanja Francuske od pozicija koje je ona zastupala desetljećima, smatrajući ih primjerima francuske neovisnosti. Okolnosti rečenog spora bile su istodobno i oštar podsjetnik da će uključivanje francuske vanjske i sigurnosne politike u koherentan europski entitet biti problematičan proces. Dok je francuska politika prema Bliskom istoku uglavnom pitanje riječi i forme, otpor Francuske statusu sastavnog dijela NATO-ova vojnog zapovjedništva istodobno je i praktično i simbolično pitanje iznevjerenog povjerenja za sve francuske saveznike u Europi izvan nje. Što je zapravo Jospin namjeravao postići na Bliskom istoku? Želio je iznijeti svoje mišljenje, rečeno je francuskim izvjestiteljima. Osim toga, Jospin je u nastupu pred Knessetom - gotovo heretički - očitovao svoju želju da Francuska 'ne pretjeruje u pridavanju važnosti svojoj ulozi na međunarodnoj pozornici'. Ako je francuska radiopostaja RTL s daleko najvećim brojem slušatelja u zemlji ispravno u ponedjeljak ujutro protumačila Jospinov istup, francuski premijer ocijenio je da nekoliko očito istinitih tvrdnja o Bliskom istoku služi vrednijem cilju nego stari olovni jezik. Konkretno je naznačeno da je po Jospinovu mišljenju francuska proarapska politika, koju je list 'Liberation' opisao kao 'sveti relikt' francuske diplomacije, urodila mršavim plodovima dok je Sjedinjenim Državama potpora Izraelu osigurala gotovo potpun utjecaj u toj regiji. Po mišljenju Laurenta Dominatija, centrističkog oporbenog zastupnika u francuskoj Nacionalnoj skupštini, Jospin je samo 'rekao bobu bob, a popu pop', a ta promjena 'korespondira s uravnoteženijim pristupom'. No, u Francuskoj je Jospinov istup u velikoj mjeri polučio gotovo potpunu nelagodu. Nakon što su Palestinci kamenovali francuskog premijera u istinski opasnom trenutku na sveučilištu Bir Zeit, u francuskoj javnosti nije prevladavala ljutnja zbog napada na francuskog premijera koliko propitivanje nije li Jospin rekao pogrešnu stvar, proglasivši Hezbollah - čija je povijest obilježena odvođenjem talaca i iranskom i sirijskom potporom - 'terorističkom skupinom'. Istodobno je bilo jasno da je u Francuskoj daleko manju pozornost privlačila bit promjene njezine politike prema Bliskom istoku nego izraženo političko suparništvo Jospina, gotovo izvjesnog socijalističkog kandidata za predsjedničku dužnost u 2002. g., i predsjednika Jacquesa Chiraca. Bez obzira na važnost samog događaja, brzo je ocijenjeno da je Jospin zašao u vanjskopolitički zabran koji od vremena de Gaullea tradicionalno pripada francuskom predsjedniku. Što se tiče Izraela i palestinskih područja, Jospin se možda preračunao u pogledu političkog učinka njegova otvorenog istupa na njihovu unutarnju politiku, ali njegovi su potezi potvrdili analizu nekih francuskih saveznika o francuskoj međunarodnoj djelotvornosti (...)", napominje na kraju članka John Vincour.