SAD 28. II. CSM: SANKCIJE MILOŠEVIĆU

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 28. II. 2000. Ispravno baratanje sankcijama protiv Srba "U posljednjim danima mandata Bushova kabineta 1992. kreatorima politike sigurno bi bilo teško zamisliti da će sankcije, nametnute u to vrijeme Saveznoj Republici Jugoslaviji, biti na snazi i gotovo osam godina kasnije. Ipak se dogodilo upravo to: prkosan i nepreporođen Slobodan Milošević i dalje stoluje na vrhu političke piramide u Beogradu, preživjevši dotad neviđeno NATO-ovo bombardiranje i osam godina gospodarskih sankcija. Sada je pak kontroverzna politika izolacije Srbije ponovno izložena pomnom razmatranju. U početku nametnute kao alternativa uporabi vojne sile, sankcije su - gledano iz više aspekata - imale suprotan učinak na stanje u Srbiji - imeđu ostalog, omogućile su uspon sumnjive promiloševićevske elite i pridonijele općoj kriminalizaciji srpskoga društva. Ti su se Miloševićevi suradnici obogatili krijumčarenjem i profiterstvom. Susjednim zemljama, naklonjenim Zapadu - uključujući Rumunjsku, Bugarsku i Mađarsku - sankcije su prouzročile goleme štete budući da su se morale boriti protiv crnoburzijanskih aktivnosti i ostalih oblika kriminala, proizišlih iz izolacije Srbije. Smišljen je sveobuhvatni paket sankcija - koji je obuhvatio embargo na naftu, oružje i ulaganja - kako bi stvorio gospodarsku omču i ugušio privrednu aktivnost u Srbiji. No, činjenice u velikoj mjeri pokazuju da je zakonita trgovina ugušena dok su korupcija među dužnosnicima i crnoburzijanske aktivnosti doživjele procvat. Srpska oporba zalagala se za ublažavanje sankcija, tvrdeći da one najviše pogađaju one na dnu društvene piramide - prosječne Srbe. Taj je zahtjev dijelom odobren u prvoj polovici ovoga mjeseca, kada je Europska unija pristala na šest mjeseci suspendirati zabranu komercijalnih zračnih letova u Srbiju i iz nje. Istodobno je EU proširio zabranu izdavanja viza Miloševiću, njegovoj obitelji, bliskim suradnicima i osobama s popisa jugoslavenskih dužnosnika. Ta je mjera trebala uskratiti bogatoj srpskoj klasi Miloševićevih pristaša mogućnost održavanja poslovnih kontakata na zapadu i uživanja u domovima, smještenim u glavnim gradovima zapadne Europe poput Londona, Pariza i Rima. Zabrana putovanja za 'elitu' uvedena je za vrijeme prošlogodišnje NATO-ove kampanje, kada je oko 300 ljudi, povezanih s režimom, proglašeno nepoželjnim osobama širom zapadne Europe i Sjedinjenih Država. Taj je popis sada utrostručen. Treba također podsjetiti da su kreatori politike u Sjedinjenim Državama i Europi često slali miješane poruke glede srpskog čelnika. S jedne su strane zapadni čelnici tvrdili da je Milošević uzrok problema. S druge su pak strane iste zapadne zemlje u ključnim trenucima proteklih godina prihvaćale Miloševića u pregovorima o mirovnim sporazumima u Bosni i Hrvatskoj - verificirajući vjerodostojnost iste one osobe koja je po njihovim tvrdnjama najodogovornija za destabilizaciju Balkana. Podizanje optužnice protiv Miloševića pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Den Haagu zbog njegovih ratnih zločina na Kosovu i izdvajanje njegovih bliskih suradnika u okviru zabrane izdavanja vize važan je ali jako zakašnjeli čin priznanja posebne odgovornosti vodstva. Stoga je napokon priznata činjenica da siromašenje prosječnih Srba sveobuhvatnim sankcijama nije politiku koja će uroditi željenim plodovima. Ona nije postigla željene rezultate nakon osam godina i njezin je jedini cilj guranje Srbije još dublje u ponor prije no što započne neizbježan proces obnove. Paradoksalna je pojedinost da je Zapad nedavno napokon usmjerio svoju oštricu protiv kruga Miloševićevih suradnika koji su izvukli najveću korist iz višegodišnjih sankcija širokog raspona. Pritom valja napomenuti da sam Zapad u tom razdoblju nije uspio izbjeći upotrebu vojne sile niti prisiliti Miloševića na popuštanje", naglašava na kraju članka Christopher Walker, analitičar koji se specijalizirao za istočnoeuropska pitanja.