VOA 20. II. KALOGJERA O STEČAJEVIMA

GLAS AMERIKE - VOA 20. II. 2000. 'Najavljena politika stečajeva ne vodi izlasku iz gospodarske recesije, rekao je u razgovoru sa Željkom Matićem ekonomist Dražen Kalogjera. "Izjave najviših državnih dužnosnika nove hrvatske Vlade kako Vlada više neće sanirati insolventne tvrtke, već će ih slati u stečaj, i najava ministra gospodarstva Fižulića kako u dogledno vrijeme možemo očekivati još tridesetak tisuća nezaposlenih, uznemirile su hrvatsku javnost koja je od nove Vlade očekivala gospodarski razvoj i obećano socijalno blagostanje. O tome ugledni hrvatski makroekonomist Dražen Kalogjera kaže: = Znate, po meni, radi se o dosta olako danim izjavama, jer kada jedna inače sporadična, akcidentna pojava postane epidemijska, onda se moraju poduzeti druge mjere. Ja mogu rješavati tisuću stečajeva, ali ne mogu ih rješavati dvadeset tisuća. To treba, kao svaku epidemiju, rješavati drastičnim mjerama. Prema tome, duboko sam uvjeren da te izjave Vlade nisu njena zadnja riječ jer će ona biti suočena s takvim socijalnim kretanjima da će morati intervenirati. Nitko drugi ne može, niti smije intervenirati, pogotovo stoga što je upravo Vlada vlasnik velikog dijela tih poduzeća koja su danas pred stečajem. Prema tome, stečaj će se u takvoj situaciji morati rješavati na neki drugi način - kakav - tu postoji niz ideja. Duboko sam uvjeren da je takvo olako razbacivanjem stečajima, otpuštanjima - nekorektno. - Koliko bi se uopće striktnim provođenjem stečaja našlo radnika na ulici? = Oko dvadeset tisuća poduzeća sa sto tisuća radnika trebalo bi ići u stečaj, prema podacima Zapada. Dakle, od 62 tisuće poduzeća u Hrvatskoj, 30 tisuća ih je blokirano, a od tog broja 20 tisuća ih je blokirano dulje od godinu dana. Dakle, godinu dana nisu kadri podmirivati svoje obveze. A za stečaj je dovoljno 60 dana. Dakle, čak kada se rok produži na godinu dana, ima 20 tisuća poduzeća zrelih za stečaj, a u blokiranim poduzećima ukupno radi 160 tisuća zaposlenih. To je realnost - stotinu tisuća nezaposlenih na postojećih 350 i na postojećih stotinu koji rade i ne primaju plaće - to praktički znači da je polovica hrvatskog aktivnog stanovništva na ulici. - Što Vi predlažete umjesto takvog radikalnog provođenja stečaja? = Prvo treba precizno snimiti situaciju. Nisu svi stečajevi - stečajevi, nije svaka nelikvidnost stečaj. Danas postoji masa dobrih poduzeća koja su nelikvidna i koja nisu pred stečajem. Dakle, prvo treba dobro snimiti situaciju i vidjeti gdje se može financijskim intervencijama, rješavanjem nelikvidnosti, riješiti i problem nesolventnosti, a onda, kada je to riješeno, vidjeti što dalje s tim učiniti - možemo li, recimo, ponuditi dobrim poduzetnicima da preuzmu ta poduzeća, jer i tako moramo pokriti te dugove, bilo kroz stečaj, bilo na drugi način, to se mora riješiti. Dakle, bilo putem preuzimanja, ekspertnih timova, bilo putem bankarskih i financijskih intervencija - banke tu moraju biti vrlo aktivne, jer je za njih najskuplja stvar stečaj! Čitav sistem treba podesiti, ali na temelju ozbiljne studije, ozbiljnih promišljanja, ozbiljnih traženja i na tome treba tražiti, a to je do sada izostalo. Ja razumijem Vladu - ona je u brzini preuzela vlast, ona za to nije imala vremena, ali moja je sugestija da se tom problemu priđe krajnje studiozno, krajnje ozbiljno, promatrajući hrvatsko gospodarstvo kao cjelinu, a ne skakati od poduzeća do poduzeća, od brodogradnje do Diokoma. Ako budemo tako činili, Vlada će se pretvoriti u stečajnog upravitelja pojedinih hrvatskih poduzeća. To je za mene jedan put koji ne vodi ničemu. - Prema prvim potezima, jedan dio Vaših kolega tvrdi da je nova Vlada preuzela ekonomski model bivše HDZ-ove vlade i da on ne obećava izlazak iz recesije. Dijelite li njihovo mišljenje? = Da, mislim da je to točno. Mi bez jedne kompleksne reforme nećemo izići iz ove duboke krize. S kozmetičkim popravljanjima dosadašnjih sustava, po mojem mišljenju, izlaska iz recesije nema. A radikalne mjere uključuju radikalnu reformu odnosa s inozemstvom, radikalnu reformu priključenja EU, radikalnu reformu monetarnog sustava, radikalnu reformu fiskalnog sustava i javne potrošnje. To treba biti jedan reformski zahvat, na kojem treba raditi, kao što je bila stabilizacija. U čitavoj ekonomiji te su reforme poznate. Zna se - kada je kriza, onda se kompletno zahvaća u stvari da bi se svatko individualno u tome našao i da bi se našlo rješenje." (VOA)