IT-23.I.-AVVENIRE-KALOGJERA-INTERVIEW

ITALIJA AVVENIRE 23. I. 2000. "Obnoviti gospodarstvo" "'Nova hrvatska vlada nema vremena da se uči ekonomiji. Nema se vremena', počinje Dražen Kalogjera: 'Već smo izgubili deset godina'. Kao najistaknutijega hrvatskoga ekonomista, Kalogjeru je Tuđman imenovao ministrom privatizacija 1991. I otpustio šest mjeseci kasnije: 'Sukobio sam se s Predsjednikom glede načina na koji je provodio privatizacije, dijeleći bivše državne tvrtke stotinjak obitelji bez kapitala. Tu je izvor naše gospodarske katastrofe'. - Gospodarske katastrofe? = Nemojte se dati zavarati niskom inflacijom i našom valutom koja je čvrsta u razmjeni s vanjskim valutama. Iza te fasade stabilnosti stoji recesija i strašna stagnacija. G. 1991. izvozili smo kao i Slovenija, danas Slovenija izvozi tri puta više od nas, njezin se brutto nacionalni proizvod utrostručio. Izgubili smo konkurentnost. Čak uvozimo i povrće iz Italije. Nismo obnovili postrojenja. Imamo divovski unutarnji i vanjski dug. A ima i gorih stvari. - Gorih od toga? = Objasnit ću vam ukratko: ovdje nitko nikome ne plaća. Država, za početak, ne plaća svoje dugove željeznicama, elektroprivredi, naftnoj kompaniji. One ne plaćaju svoje dobavljače. Na kraju se ni dobavljači međusobno ne isplaćuju; poduzeća ne plaćaju dugove drugim poduzećima, ne plaćaju plaće radnicima... Zaključak: nema novca, nema likvidnosti. Ekonomska je aktivnost paralizirana, nitko ne zna koliko dugova ima prema drugima, a u međuvremenu kamate na dugove rastu. Stanje se pogoršava svakoga dana. Od 62.000 poduzeća registriranih u zemlji, zbog toga oko 30.000 više ne radi, a drugih 20.000 trebali bi proglasiti stečaj. Nastavljaju postojati samo zato što je bankrotirao i naš sudski sustav; ima milijun neriješenih građanskih parnica, prva su ročišta za dvije godine. - Posljedice za stanovništvo? = 42 posto ispod razine siromaštva. Riječ je o nezaposlenima (25 posto) i umirovljenicima. Tuđmanov je režim zataškavao nezaposlenost obilato dajući prijevremene mirovine: tako je naš prosječni umirovljenik star 52 godine, imamo po jednog umirovljenika na svakoga zaposlenog, i umire od gladi. - Što treba učiniti? = Recept će biti gorak. Potrebne su velike žrtve, a kako to priopćiti osiromašenom pučanstvu, koje je glasovalo za ljevicu nadajući se promjeni? Danas, krajem siječnja, umirovljenici još nisu primili mirovine za prosinac. Mnogi radnici mjesecima ne primaju plaće. - No pomoći će vam Europska unija. = Da. Prošli nam je tjedan došao Prodi, rekao nam je da nas je Europa spremna poduprijeti. Činjenica je da pomoć treba biti usredotočena na dva sektora: restrukturiranje našeg vanjskog duga, koji je nepodnošljiv (13 milijarda dolara), i nova ulaganja, zapostavljena deset godina: bili smo izolirani od procesa globalizacije i europeizacije, trebamo se ponovno u njih uključiti, vratiti izgubljeno vrijeme, ponovno dobivajući na konkurentnosti. - Sve u svemu, ostaje malo za potrošnju. = Upravo tako. Imam nekoliko razloga za optimizam: prvo, novu vjeru koju susjedne zemlje, uključujući i Italiju, iskazuju prema nama. Drugo: povjerenje koje je iskazalo financijsko tržište. Treće: činjenicu da je nova vlada lijevoga centra izabrana velikom većinom, ljudi u nju imaju povjerenja. - A imate li Vi povjerenja? = Ivica Račan formira vladu u cijelosti s političarima, to je problem. Potrebni su tehničari. Političari nemaju vremena naučiti pravila gospodarstva, tržišta. U ovoj zemlji postoje intelektualni kapaciteti za suočavanje s tržištem zapadnjačkoga tipa, no ti kapaciteti trebaju biti pokrenuti. To je najžurnije. - Ali Hrvatska ima turizam: on daje posao, zarađuje čvrste valute, a ne traži velika ulaganja. = Pogrješno, sasvim pogrješno. Sektor turizma nikada nije bio privatiziran. Još je uvijek državni: stari sovjetski hoteli, koje se ne isplati restaurirati. Bolje bi ih bilo srušiti i izgraditi suvremena turistička naselja. No za to je potrebno još kapitala. Jedina valuta koja ulazi u našu zemlju je ušteđevina naših iseljenika", piše Maurizio Blondet.