IT-3.II.-LA STAMPA- ASUTRIJA I EUROPA

ITALIJA LA STAMPA 3. II. 2000. Prebrojavnje onih koji prihvaćaju Europu "I tako, ako se danas rodi Haiderova vlada, i ako zemlje Europske unije održe riječ, kad austrijski veleposlanik zatraži prijam u Farnesini vjerojatno će susresti nekog dužnosnika srednje razine, a kada ministar unutarnjih poslova iz Beča bude htio raspraviti granične probleme s Njemačkom, iz Berlina će mu odgovoriti da je njemački ministar zauzet i da umjesto njega šalje nekog glavnog načelnika. Jer o tome se radi, više ili manje, kada se govori o posljedicama za bilateralne odnose, a ne o otkazivanju ugovora ili primjeni sankcija koje danas ne bi bile ni prikladne ni legitimne. Nalazimo se na terenu ozbiljnih političkih signala, ali na pravnom planu, sasvim prihvatljivih. Pa ipak u ovoj iznenadnoj odlučnosti Europe, u ovoj neočekivanoj jednodušnosti četrnaestorice iza leđa petnaeste odsutne države, ostaje nešto što zbunjuje. Poglavito stoga što su suđenja namjerama uvijek riskantna: bilo bi bolje da se pričekao program nove austrijske vlade i na temelju činjenica, a ne pretpostavka, zauzelo stajališta o slučaju. Osim toga, a ovo je najozbiljnije, i zato što se čini da je stajalište Europe, umjesto da uspori, ubrzalo ulazak Haiderove stranke u vladu: ako bi se išlo na izbore, možda bi dobio mnogo više od onih 27 posto glasova koje je nedavno dobio. A tu se nalazi prava dvojba s kojom se Europa mora suočiti: jer nije problem je li Haider, ili nije, u vladi, jer to samo Austrijanci mogu odlučiti, nego ona trećina, ili više, austrijskog stanovništva koja stoji iza njega, i ona druga trećina koja se može zbiti pred zabrinutostima Europe i koja bi, da zadrži Haidera, možda odustala od Europe. Sve to bi trebalo zemlje Europske unije nagnati da se međusobno prebroje umjesto da slijepo nastavljaju prema drugim širenjima; jedno zbrajanje koje bi bolje ustanovilo tko u Europi misli jednako ne samo o glavnim pitanjima demokracije i tolerancije nego i o drugim temeljnim pitanjima poput spremnosti na odricanje od apsolutnog ostvarivanja nacionalnog suvereniteta, kako bi se prilagodio zajedničkom osjećaju ostalih. Jedno prebrojavanje koje ne bi služilo da se uništi ono što je do sada napravljeno nego da se dozna tko želi dalje zajedno nastaviti put", piše Boris Biancheri.