PREDMET KUPREŠKIĆ: SUDSKO VIJEĆE SUZILO POJAM PROGONA

DEN HAAG, 18. siječnja (Hina) - Sudsko vijeće u predmetu "Kupreškić" definiralo je progon kao "teško i bezobzirno uskraćivanje, na diskriminatornim osnovima, fundamentalnih prava utvrđenih u međunarodnom običajnom ili ugovornom pravu, koje doseže istu težinu kao druga djela zabranjena člankom 5. (Statuta Međunarodnog suda za ratne zločine - ICTY)". Time je ovo sudsko vijeće suzilo definiciju pojma progon ponuđenu u predmetu "Tadić". Definiciji tog pojma suci su posvetili veliki prostor u presudi koja broji ukupno 340 stranica. Ona je objavljena u petak kada su petorica bosanskih Hrvata Mirjan, Zoran i Vlatko Kupreškić, te Drago Josipović i Vlado Šantić u Haagu proglašeni krivima za progon mulimanskih susjeda i sudjelovanje u zločinu u Ahmićima u 1993. i osuđeni na kazne od šest do 25 godina zatvora, a Dragan Papić oslobođen krivnje. Sudsko vijeće u predmetu "Kupreškić" smatralo je da je potrebno suziti definiciju progona ponuđenu u predmetu "Tadić" jer je smatralo da nije dovoljno da se, "za proglašavanje progona zločinom protiv čovječnosti, definira osnovna skupina djela, a periferna djela ostave u stanju neizvjesnosti". "Moraju postojati jasno definirane granice vrsta djela koja mogu činiti progon", smatra vijeće. Statut ICTY-ja člankom 5. u zločine protiv čovječnosti broji slijedeća djela počinjena nad civilnim stanovništvom u unutarnjem ili međunarodnom sukobu: ubojstvo, istrebljenje, porobljavanje, deportaciju, zatočenje, mučenje, silovanje, progon na političkim, rasnim i vjerskim temeljima i druga nehumana djela. Sudsko vijeće ICTY-ja u slučaju "Tadić" definiralo je progon kao oblik diskriminacije, na rasnim, vjerskim ili političkim temeljima, koja namjerno dovodi do povreda temeljnih prava čovjeka. To vijeće smatralo je da nije potrebno postojanje zasebnog djela nehumane prirode koje bi činilo diskriminaciju nego sama diskriminacija čini djelo nehumanim. Sudsko vijeće smatralo je da zločin progona obuhvaća široki raspon djela, uključivši među ostalim ona fizičke, ekonomske i pravosudne prirode koja krše pravo pojedinca na ravnopravno uživanje njegovih temeljnih prava. Diskriminacija je morala biti jedan od navedenih temelja koji su činili progon. Sudsko vijeće u predmetu "Kupreškić" drži da u utvrđivanju djela koja čine progon ta djela "moraju procjenjivati - ne pojedinačno, nego u kontekstu, promatrajući njihov kumulativni učinak". Iako se pojam progon koristi za opis niza djela, sudsko vijeće nije isključilo mogućnost da pojedinačno djelo čini progon, no u tom slučaju drži da je potrebno postojanje jasne diskriminatorne namjere. Za optužnice, drži vijeće, nije dovoljna općenita optužba progona, nego je potrebna i optužba za određeno djelo. Sudsko vijeće nije smatralo prikladnim upustiti se u utvrđivanje prava koja, za potrebe definiranja progona, čine temeljna prava. U presudi se navodi da pojam "progon iz političkih, rasnih i vjerskih pobuda" nije jednoznačno i čvrsto definiran ni u međunarodnim sporazumima, niti u presudama nacionalnih ili međunarodnih sudova. Među iskustvima nacionalnih i međunarodnih sudova u sudskom procesuiranju progona, koje je ICTY prikupio i prenio, u tekstu presude sudsko vijeće poziva se i na presudu u predmetu "Artuković" pred zagrebačkim Okružnim sudom iz 1986. godine. (Hina) ps sd